Select Page

28. prosinca Nevina dječica

28. prosinca Nevina dječica

“Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.”

Ovim riječima evanđelist Matej opisuje strašan događaj koji je Herod naredio da bi ubio dijete – Isusa. Naime, čuvši od mudraca sa Istoka da se u Betlehemu rodilo dijete kraljevskog podrijetla koje će vladati Izraelom i svijetom, kralj Herod odlučio se ubiti svu mušku djecu gradića Betlehema i okolice od dvije godine naniže. Bog je, naravno, imao svoj plan i sklonio svoga Sina sa svojim roditeljima u Egipat na sigurno mjesto. Herodovu zlobu i ludilo platilo je glavom preko dvije tisuće malenih muških beba i dječaka.

Danas se spominjemo Nevine dječice. Ovaj blagdan pučki se zove i Sveti mladenci. Nevina dječica su ona koja su svojim tek započetim životom obilježila Kristov dolazak na zemlju. Herod, u strahu da bi ga taj novorođeni Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije godine života. Nadao se da će među tom dječicom biti ubijen i sam Isus. Crkva je prihvatila žrtvu te djece, iščitavajući u tom događaju zapravo krštenje krvlju tih mladih i nevinih duša.

Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su ‘Comites Christi’ tj. oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice 5. stoljeća. Od 9. stoljeća do 1955. godine ovaj blagdan je čak imao svoju Osminu, a od 10. stoljeća dan Nevine dječice bio je blagdan subđakona, učenika i ministranata.

Uz muku i bol koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali rastati na tako okrutan način. Ni majčinsku ni očinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao žrtvu za Krista koji je podnio najtežu patnju za otkupljenje svih čovjekovih boli.

narod.hr

OGLASI

Loading