NOVA POLITIČKA MAPA: Pad SDP-a, uspon HDZ-a BiH, srušen monopol SNSD-a
Apsolutno izborno iznenađenje ovogodišnjih općih izbora u BiH je Demokratska fronta (DF) na čijem čelu stoji SDP-ov disident i bivši hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Mlada stranka s tankom financijskom logistikom i relativno nepoznatim političkim kandidatima (izuzev Emira Suljagića i Željka Komšića) diktirat će uspostavu vlasti u FBiH. Njihov kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Emir Suljagić dobio je respektabilan broj glasova, istina nedovoljan da prestigne monolitnu glasačku potporu koju kod svojih glasača ima SDA-ov kandidat Bakir Izetbegović, ili SBB-ov lider Fahrudin Radončić. Na drugoj strani dojučerašnji Komšićev stranački šef, višegodišnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija je apsolutni izborni gubitnik.
Glasovi SDP-a na stranu DF-a
Nakon SDP-ova četverogodišnjeg mandata obilježenog slatkim obećanjima, a gorkom realnošću, političkim previranjima, neprincipijelnim koalicijama, podmetanjima, koketiranjima sa svim i svakim zbog očuvanja pozicije u vlasti, Lagumdžiju nepopravljivog političkog optimista i njegov drugarski stranački kolektiv stigla je kazna glasačke javnosti. Očito je da su glasovi SDP-a otišli na adresu Demokratske fronte što je nevoljko preko jezika prevalio i sam Zlatko Lagumdžija.
Treća stvar koja je okarakterizirala opće izbore 2014. godine je rušenje političkog monopolizma u RS-u koji je godinama imao Milorad Dodik i njegova stranka SNSD. Srpska demokratska stranka (SDS) i njezina koalicija ozbiljno je uzdrmala temelje SNSD-a. Iako se Milorad Dodik u noći proglašenja izbornih pobjednika pred javnost pojavio tek oko tri ujutru kako bi “priopćio” svoju i pobjedu ostalih kandidata SNSD-a, za razliku od proteklih nekoliko izbornih godina, ovaj put je to uradio s daleko manje autoritarnog garda i samouvjerenosti. Bez obzira na ishod konačnih izbornih rezultata, jasno je svima da će se bez SDS-a i njihove oporbene koalicije teško formirati vlast u ovom bh. entitetu.
Hrvatima nakon osam godina dobili legitimnog člana Predsjedništva
Četvrta, za hrvatsko biračko tijelo najbitnija, stvar je da su Hrvati konačno nakon dugog niza godina dobili svog legitimnog člana Predsjedništva BiH. Predsjednik HDZ-a BiH i kandidat HNS-a za hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH Dragan Čović apsolutni je pobjednik među hrvatskim glasačkim tijelom. Njegov konkurent za istu poziciju predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž računao je da će svojom predizbornom retorikom i malom pomoći “građanskih stranaka uspjeti prikupiti dovoljan broj glasova iz bošnjačkog glasačkog korpusa kao kompenzaciju za one koji će mu nedostajati iz hrvatskog glasačkog tijela. I da je pobijedio, teško bi većina hrvatskih glasača povjerovala Raguževoj argumentaciji kako je “moja potpora izbalansirana u svim dijelovima BiH” koju je izrekao u noći izborne pobjede. Većina bi mislila da su hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH treći put zaredom izabrale stranke i glasači koji se kriju iza prozirnog “građanskog” plašta.
Peta važna stavka koja je obilježila ovogodišnje izbore leži u činjenici da su prvi put u poslijedaytonskoj BiH protekli bez velike agitacije međunarodne zajednice u BiH. Dosadašnjih izbornih godina strani diplomati preko svojih lobista i logistike favorizirali su svoje stranke i stranačke kandidate. Ovaj put takva potpora stranaca je izostala, a vrijeme će pokazati hoće li njihovo uplitanje biti dominirajuće kad se budu sastavljale koalicije za novu vlast u BiH. Ako budu učili na svojim pogreškama, takva akvizicija ovaj put bi trebala izostati.
vecernji.ba
