Odluka o hrvatskoj šestorki iz BiH u Haagu 29. studenoga
Žalbeno vijeće Haaškog suda (ICTY) objavit će odluku u predmetu “Prlić i ostali” u srijedu, 29. studenoga, priopćio je u četvrtak Haaški sud.
“Žalbeno vijeće zakazalo je izricanje odluke u predmet Prlić i ostali, svojem posljednjem i najopsežnijem predmetu, za srijedu, 29. studenoga 2017. u 10 sati u sudnici I”, navodi se u priopćenju.
Haaški sud nepravomoćno je osudio šestoricu Hrvata iz BiH u svibnju 2013. na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata.
Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. U kazne će im se pribrojati i vrijeme provedeno u pritvoru tijekom sedmogodišnjeg suđenja.
Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne od muslimanskog stanovništva, uspostava hrvatskog entiteta i njegovo pripajanje Hrvatskoj.
“Vijeće je većinom glasova odlučilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni. Vojnici HV-a zajedno su se borili s vojnicima HVO-a”, napisali su u presudi suci i dodali kako su optuženi počinili zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija te kršili zakon i običaje ratovanja.
Šestorka se na presudu žalila.
Hrvatska šestorka iz BiH u Haagu: tko su oni i za što su optuženi?
Slobodan Praljak bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine.
Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.
Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.
Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Slobodan Praljak je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom”, što je rezultiralo Praljkovom smjenom sa položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.
Dana 9. studenog 1993. godine, srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija je za taj čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.
U obraćanju sucima, na kraju završnih riječi svoje obrane pred Haaškim sudom, poručio je da je njegova savjest čista i da zna da nije kriv za ratne zločine. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
Jadranko Prlić bio je vojni zapovjednik HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, prvi i posljednji predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Godine 1989. postao je potpredsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike BiH,a krajem 1990. vršitelj dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća. Dana 15. svibnja 1992. Mate Boban je imenovao Prlića za načelnika financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza iste godine za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne (HRHB). Boban ga je 10. studenog 1993. imenovao predsjednikom Vlade.
Potom je bio potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjednika vlade i ministar obrane Federacije Bosne i Hercegovine od lipnja 1994. do siječnja 1996., te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od siječnja 1996. do veljače 2001. Prlić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.
Milivoj Petković, hrvatski vojni zapovjednik i bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napušta JNA kako bi se pridružio Hrvatskoj vojsci.
U proljeće 1992. Janko Bobetko je rasporedio Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Od tada do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a.
Kada je 24. srpnja 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. 26. travnja 1994. Petković je ponovno postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom je položaju ostao do približno 5. kolovoza 1994. Na raznim položajima i funkcijama koje je obavljao, smatra se da je navodno imao de jure i/ili de facto zapovijed i nadzor nad oružanim snagama Herceg-Bosne/HVO-a.
Petković se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
Valentin Ćorić hrvatski je političar iz Bosne i Hercegovine. Radio je kao inženjer na preradi boksita. Poslije se prestao baviti rudarstvom i započeo vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Ćorić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 16 godina zatvora.
Berislav Pušić, hrvatski vojni zapovjednik iz Bosne i Hercegovine. 1992. postao je časnik Vojne policije HVO-a u Mostaru. 11. svibnja 1993. imenovan je za časnika HVO-a za suradnju s UNPROFOR-om. 5. srpnja iste godine postao je šef službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba, a 6. kolovoza predsjednik povjerenstva zaduženog za zatvore i druge zatočeničke objekte HVO-a.
Pušić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 10 godina zatvora.
Bruno Stojić, hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. 1992. Mate Boban ga je imenovao za zapovjednika stožera obrane HVO-a. 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme. Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.
narod.hr
