Španjolska je u finalu, Hrvatska protiv Norveške igra za treće mjesto!
Hrvatska rukometna reprezentacija izgubila je od Španjolske 29:33 (14:18) u polufinalu Europskog prvenstva, koje se održava u Poljskoj. Iako nas je bodrilo više od tisuću navijača, iako smo krenuli više nego sjajno, sve se okrenulo na stranu koja nam nije nimalo odgovarala.
Bilo bi ipak nepošteno za sve okriviti Mirka Alilovića, koji je skupio tri obrane u prvih deset minuta i potom stao, ipak se ne drži sam u igri. Teško je objasniti što se dogodilo izborniku Željku Babiću da nakon one senzacionalne predstave Ivana Stevanovića protiv Poljaka odluči takvog vratara u naletu zadržati na klupi. Vratilo se, stvarno se to vratilo…
Nije se ni obrana mijenjala, što su Španjolci iskorištavali, nisu odustajali od lopte na liniju te su nas Aguinagalde (5) i Entrerrios (4) nas je marljivo ‘trpao’. Manolo Cadenas nije se poput našeg izbornika odlučio mijenjati dobitnu kombinaciju i filozofirati kad je jasno što prolazi, a što ne prolazi. I možda će netko reći da je nepravedno kritizirati izbornika, ali sam si je kriv jer nećemo nikad saznati kako bi se razvila utakmica da je izbornik krenuo sa Stevanovićem, što je neosporno morao. Da se i u tom slučaju utakmica razvila kako se razvila, nitko ne bi ništa mogao prigovoriti, a ovako ostaje žal…
Krenuli smo sjajno, vodili sve do 22. minute utakmice i po tri razlike, napad je funkcionirao i obrana nije bila loša. No vidjelo se, kako je vrijeme odmicalo, da obrana popušta i da napad ne može držati cijelo vrijeme utakmicu na taj način. Posebno jer dok naš izbornik kao da je čekao neko čudo pa da sve krene samo od sebe, španjolski je pomaknuo obranu na devet metara i tu smo se pogubili, krenuo je put prema dolje. Za samo osam minuta završnice poluvremena su Španjolci napravili 8:1 i otišli na poluvrijeme s 18:14.
Stevanović je potom stao na gol, odmah imao jednu obranu, ali nije ni on bio na razini kao protiv Poljske, posebno jer mu obrana nije previše pomagala, kao ni Aliloviću. To je poništavalo svaki naš pokušaj, ali nekako smo se konsolidirali zahvaljujući fenomenalnom Ivanu Sliškoviću (6). On je vukao suigrače, pokazao je drskost, hrabrost i inat. Zato smo i došli deset minuta prije kraja na 23:24, osjetili smo da postoji šansa, imali smo sve u svojim rukama. I prosuli…
Prekršaji u napadu, nepotrebni prekršaji na Tomasu u trenucima dok se već digao s krila, greške u obrani kad smo imali igrača više… Bilo je tu i nesreće jer u jednom navratu su Španjolci zabili nakon što im se lopta četvrti put vratila u jednom napadu, a jednom su zabili iz petog pokušaja. Ali i nakon svih tih nesreća išli smo naprijed, konstantno držali zaostatak koji nije nedostižan, digli bi se i onda… Karačić napravi korake, vratari ne brane niti jedan udarac, dvije lopte dodajemo Španjolcima, oni koriste svoje kontre i eto ih šest minuta prije kraja na 30:26. U dvije minute su nam zabili šest golova, tri u jednoj minuti prvog poluvremena i tri u jednoj minuti drugog poluvremena, baš u završnicama oba dijela. Problem je i u fizičkom dijelu, istrošeni su naši reprezentativci, umorni, ozlijeđeni. Svejedno, žal ostaje jer mogli smo, stvarno smo mogli.
Sad glavu gore i po broncu protiv Norveške, to bismo ionako potpisali prije samo tri dana!
veecrnji.hr
