1. studenoga Svi Sveti – Eno velikoga mnoštva blaženih i sretnih!

U jednom danu u godini Crkva misli na Sve Svete. Tko su oni? Tko je svet? Kako se postaje jedan od njih? Na današnji dan kada pohađamo grobove naših pokojnika, valja se osvrnuti tko su zapravo sveti i posljedično tome – što je smisao ljudskog života gledajući kroz prizmu svetosti na koju Bog (i Crkva) poziva svakog vjernika, a osobito na današnji dan.

“Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!” (Otkrivenje 7, 9-10)

Ovaj tekst iz Svetog Pisma, gdje veliki broj otkupljenih označava puninu života spašenih (svetih) jest nadahnuće za današnje razmišljanje nad svetkovinom Svih Svetih: tko je svet i tko će biti u mnoštvu spašenih, kakve to veze ima s mojim (našim) sadašnjim životom na ovome svijetu i konačno s blagdanom Svih Svetih?

Biti sretan

Sjećate li se bajke “Ivanova sreća”? Mladić je dobio od svoga učitelja veliki komad zlata kao nagradu za svoje služenje kroz sedam godina. Nakon sedam godina želio se vratiti svojoj majci. Bio je vrijedan i pouzdan. Na putu do majke puno se toga dogodilo. Protiv svakog razuma on mijenja zlato za konja, konja za kravu, kravu za svinju, svinju za gusku i gusku za brusni kamen. Kamen mu upada u bunar i više nema ništa. Nakon što je sve izmijenio osjećao se sretan i zadovoljan dok nije otkrio da izmjena ima i drugu nepovoljnu stranu. Kad je napokon došao k majci i nema više ništa, ipak se osjećao sretan.

Usprkos svoj nelogičnosti ova nam pripovijest želi približiti istinu. Što nas čini sretnim? Mladić je otkrio, da uz materijalne vrijednosti ima i drugih vrijednosti. I s drugim vrijednostima treba se znati ophoditi, inače one ne koriste ništa. Prava sreća leži na drugoj razini. I mi se čudimo kako je taj Ivica mogao biti sretan.

Biti blažen

U evanđelju slušamo o blaženstvima. Isus hvali siromašne, žalosne, nemoćne, gladne, milosrdne, ljude čista srca, mirotvorce i progonjene i naziva ih blaženima. Riječ blažen još više je nego sretan. Ona obećaje trajnu sreću (a potraga za njom je upravo smisao ljudskog života op.). Iza toga stoji logika protiv svakoga razuma. Isus temelji svoja blaženstva s uputom na kraljevstvo Božje, odnosno na nebeskom kraljevstvu. Tamo se broje druge vrijednosti nego što su ove koje su nam povjerene u životnom iskustvu.

Isus time ne bi htio tješiti gubitnike na ovome svijetu ili im ulijevati lažnu nadu u bolji budući svijet nakon smrti. Novi život, vječni život, već je počeo, mi smo usred kraljevstva nebeskog, kraljevstvo Božje je među nama. U ovom Božjem kraljevstvu vrijede druge mjere vrijednosti. Isus nas poziva da učimo na nov način i da te druge vrijednosti preuzmemo i učimo cijeniti u našem sadašnjem životu.

Mi trebamo paziti da nam poznate vrijednosti kao što su zlato, bogatstvo, blagostanje, karijera, ljepota, održavanje kondicije itd. ne zavrte glavom i da mi od toga očekujemo trajnu sreću ili blaženstvo.

Sveci i blaženici

Sveci su ljudi, koji su već prispjeli u taj novi svijet kraljevstva Božjega (koji tek treba u punini se ostvariti u zagrobnom životu). To je nebrojeno mnoštvo, kako smo čuli u čitanju knjige Otkrivenja. Za nas su sveci mnogi koji su dostojni povjerenja, koji su živjeli blaženost naviještenu od Isusa, iako nisu službeno proglašeni svetima ili blaženima.

Osvjedočeni smo da su to mnogi – svi oni ljudi koji su nam u životu prirasli k srcu. Ako i mi s njima dijelimo novi vrijednosni svijet kraljevstva Božjega, i mi ćemo se opet naći u zajedništvu svetih. Do tada su Isusova blaženstva za nas žive prije svega zahtjev.

Vrijedi otkriti red vrijednosti kraljevstva Božjega, cijeniti ga i uvrstiti ga u naš život.

franjevci.hr