Jesen i u meni
Nedostaje mi vrijeme kada bih u prvom redu gledala tvoju predstavu pa bi u mojim mislima skoknuli na burek moje mame.
Kažeš da ti je u Zagrebu lijepo, skoro k’o doma. Ovdje sve izgleda isto.
Nedostaje mi kako smo se gledali nakon svake čaše alkohola, samo gledali, jer se ljubav piše trijezna i jer je skuplja od boce šutnje. Nedostaje mi moj grad iako se budim u njemu jer je bez tebe prazan. Zbilja sve izgleda isto. Nedostaje mi kako ovdje sve ima smisla ljeti kada se familije okupe i prepričavaju živote. Boli kako zaboravimo sve lijepo kada je manje lijepo. A zbilja je sve isto.
Žukovica miriše na zadnje jutarnje kapi kise, bura odnosi nedostajanje ljubavnih parova, posljednje želje bolesnika i sjećanja na nas i grad uspavano miruje. Utorkom se nekako uvijek sve umiri. Čak su i kave dosadne i nema onih tema koje podignu temperaturu ili donesu prvu glavobolju.
Nedostaje mi vrijeme kada bih u prvom redu gledala tvoju utakmicu života i u mislima s tobom išla na pivo u birtiju. Kažeš mi da je na zapadu lijepo skoro k’o doma. Kažem ti da je ovdje sve skoro isto, ali prazno bez tebe.
Posebno ako slučajno pogleda Kineze kraj semafora dok čekaš zeleno. Pomislit ćeš da imaš 17, a ne 27 i poželjeti bit Kinez jer oni očito ne stare. Rekla bih ti vrati se, jer bi kiša prestala, a ja bi se smijala. Zbilja je sve isto. Tribistovo je čarobno zbog jesen, a Radovanj glumi neku strogoću dok čuva kosti usnulih ljubavi i nepoznatih heroja, pazeći da tajne ostanu tajne. Znaš da je on starac, takvi su.
Sve je zbilja sasvim isto. Neki klinci skrivaju malboro pod jaknom i prave se face pred ekipom,a neki dječaci šutaju prastaru loptu od zid. Podsjećaju me na neke bivše dječake koji se ove jeseni griju pod tuđim nebom sa novim snovima. Pa i na tebe. Tvoja će djeca jednoga dana šutati lijepu orginalnu loptu od Njemačke zidove. Mater ti je dobro. Ulica miriše po njenom kruhu. Sve zbilja izgleda isto prijatelju. A meni je prazan grad bez tebe. Imao bi moj tekst tebi smisla da smo se nekad i upoznali. A zbilja smo dugo živjeli pod istim nebom. Ostali smo samo stranci u svom gradu. Prolaznici pogledom spuštenim o posuški pod…
A zbilja fališ Posusače u tud gradu i novim snovima. Čuvaj se tamo. Mater ti je dobro i kruh joj zbilja vraća miris ulici i djetinjstvu… Možda se nekad upoznam do tad aufwiedersehen…
Josipa Milas
