Anamarija Penava i Marija Perić: Podrška drugoj ženi je pouzdan znak vlastite ostvarenosti
U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima tako potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Mi smo odabrali predstaviti dvije žene za koje mislimo da bi vas mogle potaknuti da se i vi odvažite na nešto što možda u vama već neko vrijeme čuči i čeka vašu hrabrost. Možda priče ovih žena vas inspiriraju.
S nama su danas Anamarija Penava, magistra kineziologije koja već godinama gradi svoj posao u fitness svijetu, no s naglaskom na fizičko i mentalno zdravlje koje nam sport donosi, te Marija Perić, vlasnica tvrtke i brenda My Lovely Bag.
RP: Što žena može ženi reći ne samo danas na Međunarodni dan žena, nego u svakodnevnom životu?
Marija Perić: Ja bih rekla bez puno filozofije. Znači jednostavno, raditi ono što svaku od nas motivira u svakodnevnom životu. Možemo jedan drugoj reći odlično, bravo, razumijem te, lijepo izgledaš danas, lijepo si se potrudila. Dakle, u svakom slučaju razumjevanje i podrška jedna drugoj.
Anamarija Penava: Ja bih se složila s Marijom. Postoji jedna zanimljiva izjava nekadašnje američke državne tajnice Medeleiane Albright koja je jednom rekla da postoji posebno mjesto u paklu za sve one žene koje ne podržavaju druge. Ta izjava je na mene baš ostavila dojam i u tom duhu mogla bi reći da budemo podrška jedna drugoj. Podržite, zaplješćite jedna drugoj bez obzira o kojoj se definiciji uspjeha radi, jer puno je ljepše biti podrška nego kamen spoticanja. A i podrška drugoj ženi je pouzdan znak vlastite ostvarenosti.
RP: Zanimljivo je kazati da su poslovi s kojima s bavite i od njih živite, od kojih ste napravili vlastitu ali i društvenu korist, zapravo poslovi s kojima ste startali već u dvadesetim godinama… Niste se dugo, da tako kažemo, tražile…
Marija Perić: Tako je. U meni se od malih nogu krila kreativka koja je u dobro vrijeme isplivala na površinu. Svoj put nisam krenila iz srednje škole upisujući dizajn ili nešto u tom smjeru. Završila sam ekonomiju, diplomirana sam menadžerica za odnose s javnošću. Cijeli život živim u poduzetničkoj obitelji, tata je radio u privatnom sektoru, udala sam se u poduzetničku obitelj, radila sam u računovodstvu. Spletom okolnosti, svoj pravi poziv, modu, sam otkrila baš u pravo vrijeme. I zaista sam zahvala jer su stvari u mom životu išle tijekom kojim jesu. Znači, završila sam studije, radila u struci, stekla znanje, radnu naviku, shvatila kako funkcionira taj poslovni svijet. Vjerujem da je sve to stvorilo dobar temelj za poslovni svijet u kojemu se sada nalazim.
Anamarija Penava: Jako je važno u životu imati čvrst stav i znati što želite. Kada znate što želite i koji su vaši ciljevi u životu, onda je samo pitanje koliko ćete vremena i truda uložiti da dođete do određene točke. Prilikom upisivanja kineziološkog fakulteta, mnogi su me htjeli odgovoriti od istog jer sam bila jako dobar učenik. Znamo da se uz kineziologiju veže jedan društveni stereotip, a to je da se na kineziologiju upisuju oni koji ne znaju što će pa, eto, neka se nešto nađe. Dakle, ja sam upisala ono što volim i danas imam veliku privilegiju, a to je raditi posao u kojemu uživam. Vjerujte mi da mnogi tu privilegiju nemaju. Za mene je kineziologija bila logičan i željen smjer. Mada, kada sam prvi put sa šest godina kročila na atletsku stazu, ja sam već tada znala da će sport uvijek biti dio moga života i hvala Bogu da je danas tako.
RP: Idemo u kratkim crtama se osvrnuti na početke…
Marija Perić: Radila sam dakle u računovodstvu, okružena brojevima i papirima, ali kreativka u meni nije mirovala. Torbe i cipele su uvijek bile moja ljubav. Jednom prilikom za sebe sam osmislila torbicu koju mi je izradila lokalna krojačica. Kada su moje kreacije naišle na komplimente moje obitelji, prijateljica i kolegica, htjele su i da njima nešto dizajniram. Upravo tada se probudio u meni taj poduzetnički i kreativni duh. Tada sam odlučila napraviti kolekciju i predstaviti je na društvenim mrežama. Bilo je to prije 12 godina.
Anamarija Penava: Ja sam na petoj godini fakulteta dobila posao u Arena Sport centru u Mostaru. Moj prvi susret s praksom je bio izrazito pozitivan. Tu sam dobila onaj nužni vjetar u leđa. Udajom i preseljenjem u Posušje sam dobila posao voditelja teretane u Good life fitness centru. Tu sam radila dvije godine i stekla veliko iskustvo. U srcu korone kada ništa nije radilo i onda kada sustav ne ljubi one koji nešto žele stvoriti, otvorim vlastiti fitness cenatr koji uspješno posluje već dvije godine.
RP: Gdje ste danas? Po broju klijenata, zaposlenih…
Marija Perić: Moje poduzeće broji tridesetak zaposlenih, ima nas u osam država. To su Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Njemačka, Bugarska i Slovenija. Ima nas u oko devedeset gradova na oko 130 prodajnih mjesta.
Anamarija Penava: Kada slušam Mariju, onda vidim da sam tek na početku. No, neću obezvrijediti postignuto samo zato što mi se iz ove perspektive to čini malo, jer je ova moja teretana nekada bila samo san. Moja teretana broji oko 230 aktivnih klijenata i troje zaposlenih. No, imamo vizije o širenju, razvijanju i napretku.
RP: Anamarija, posao koji radite već je odavno daleko od trčanja za pukim fizičkim izgledom. Naglasak ste stavili kako na fizičko, tako i na mentalno zdravlje… Predpostavljam da je ta dimenzija rada došla negdje u hodu posla…
Anamarija Penava: Moram priznati da kada sam počela raditi u fitnessu da sam i ja bila dosta orijentirana na fizički izgled. I moja je komuniklacija išla u tom smjeru da oni koji dolaze u teretanu žele biti zgodni, koji žele izgledati bolje i biti bolja verzija sebe. No, hvala Bogu da me je iskustvo rada s ljudima promjenilo. Moj pristup je sada drugačiji. Ja sam jednostavno odbila biti djelom fitness mašinerije koja propagira golotinju, na neki način i nemoral i koja iskrivljuje sliku žene u današnjem društvu. Kada otvorite društvne mreže, vidite samo savršenstvo fizičkog izgleda. Kroz rad sam se uvjerila koliko iskrivljeni standardi negativno utječu na negativnu sliku žena i djevojčica o vlastitom tijelu. Ja sam jednostavno odlučila izaći iz takve priče i kroz svoj posao ohrabrivati mlade žene da najprije zavole sebe, a onda pomalo krenu raditi na onome što žele promjeniti. Jednostavno idemo vježbati kako bi smo se osjećali dobro, kako bismo uzeli dozu serotonina, hormona sreće koji se izlučuje tijekom tjelovježbe. Fizičku transformaciju ćemo ostvariti kada ona padne u drugi plan. Drugi bitan segment moga rada je koliko tjelovježba utječe na liječenje depresije, anksioznosti i drugih mentalnih oboljenja. Veselim se što imam za suradnike psihijatre i psihologe koji mi pošalju svoje klijente kojima je tjelesna aktivnost sastavni dio terapije i puta do izliječenja.
RP: Marija, Vaš posao je sada proizvodnja, nikako ne preprodaja torbi… Nešto za čim toliko žudimo u ovoj državi…
Marija Perić: Moram prije svega reći da sam baš oduševljena kako Anamarija radi. Bravo. Sad ću se vratiti na svoje pitanje. Ponosna sam na činjenicu da u vremenu kada se sve uvozi, moje malo poduzeće u Tomislavgradu proizvodi i izvozi proizvode u brojne gradove Europe. Ja obožavam dizajn, modu, stvarati nove kolekcije, nove torbe, ali više od toga volim činjenicu da je My lovely bag plod domaćeg dizajna, rada i truda, te da osigurava pristojan život i mojim djelatnicama i meni. Ponosna sam na ovih spomenutih tridesetak radnih mjesta, ali i još dodatnih, produženih radnih mjesta koji idu uz ovu djelatnost.
RP: Zanimljivo je spomenuti da ste se obje ostvarile i kao supruge i kao majke… Kako stižete i balansirate?
Anamarija Penava: Moja obitelj mi pruža jednu veliku životnu svrhu i moram priznati da je puno lakše podnijeti i pobjede i poraze kada vas netko kući čeka. Također, bit ću poptpuno iskrena i reći da ne stižem sve. Ja sam inače jako dobro organizirana i bez obzira na tu organiziranost, jako puno toga ne stižem. Sada me već čekaju kod kuće dvije korpe neispleglane robe. Odgovor na ovo pitanje je uvijek dobra organizacija. No, ipak se ne da uvijek stići sve. Uspješan čovjek nije robot. Mislim da uspješna osoba stiže ono što je njoj prioritet. Uspješna osoba ima dobro posložene prioritete. Mislim da je to tajna uspjeha. Ja ću recimo danas od obaveza za ručak pokupiti jednu čorbu u lokalnom restoranu i mislim da me ovakvi dani ne čine lošom osobom. Mit je da uspješni ljudi sve stižu, stižemo ono što nam je prioritet.
Marija Perić: Slažem se u potpunosti s Anamarijom. Daleko je lakše kada radimo ono što volimo, jer tada kao i da ne radimo. No, ipak je i tada puno obaveza. Poslovna žena do tri, a poslije tri majka. Stižemo sve, pisanje zadaće, razvozanje po treninzima. Nekad sam malo lošije organizirana, nekad malo bolje, ali pokušavam držati konce u rukama jer ipak su na ženama tri ćoška kuće. Najviše zapravo pati moje slobodno vrijeme. Kada ga imamo, onda ga i više cijenimo. Volim pročitati dobru knjigu, prošetati, obaviti trening…
RP: Budući da smo tu povodom Međunarodnog dana žena, idem s jednim osobnim pitanjem? Status žene u našem društvu… Koji su izazovi? Možete slobodno i podjeliti vaše iskustvo…
Anamarija Penava: Ja mogu reći da nisam nikada doživjela ružnu situaciju ili diskriminaciju zato što sam žena. Smatram da je status žene danas u društvu prilično zadovoljavajući i da žene mogu biti zadovoljne postignutim u usporedbi unatrag nekoliko desetljeća kada su morale naprimjer pisati pod muškim pseudonimima. Naglasila bih da ne smjemo zaboraviti status žene u obitelji. Mi se borimo za status žene u politici, u poslovnom svijetu i super je što smo tu postigle jako puno, te da smo cijenjene u tim segmentima. No, ne smjemo zaboraviti na veliku važnos statusa žene u obitelji, jer obitelj je stup zdravog društva.
Marija Perić: Opet ću reći bravo Anamarija. Što se tiče statusa žene u društvu, slažem se s Anamarijom. Na svom vlastitom iskustvu nisam doživjela da sam manje vrijedna ili manje ravnopravna od nekog muškarca. Po meni su također veći izazovi kako stići uskladiti sve obaveze koje nam dolaze po prirodi jer smo i majke i kućanice. Kada tome dodate poslovne obaveze ne ostaje puno praznog hoda. Najvažnije je biti zadovoljna sama sa sobom, raditi na sebi, jer samo tako zdrave možemo postići neke ciljeve i status.
RP: Što bi im poručile, kako bi ih ohrabrile, što bi im nekako voljele kazati što sebi staviti na prvo mjesto… Naravno da ćemo se složiti da je to za mnoge Bog, obitelj, djeca… ali pitam za „ono nešto“ koje smatrate ključnim za uspješan i ispunjen život…
Anamarija Penava: Ja bih iskoristila ovu priliku da podsjetim sve žene na njihovu vrijednost, da nikada ne zaborave kolika je njihova vrijednost, bez obzira bile one majke koje su kod kuće ili žene s izgrađenim poslovnim carstvom. Ja recimo nisam imala hrabrosti ostati kućanica, jer je to danas najteži i najzahtijevniji posao na svijetu, najmanje plaćen i najmanje cijenjen. Tako da bih poručila svakoj ženi da se nikada ne uspoređuje s drugom ženom, ni po pitanju poslovnog uspjeha ni po pitanju fizičkog izgleda. Jer svaka žena je jedinstvena, nema nijedna na ovom svijetu ista, svaka je stvorena na Božju sliku.
Marija Perić: Ja bih istaknula zahvalnost. Zahvalana sam za sve događaje i osobe u svom životu. Nešto ostavi loše tragove, nešto dobre, ali sve nas to oblikuje kao osobe. Iz svega toga možemo naučiti nešto i postati bolji ljudi, bolji šefovi, bolji djelatnici, bolje majke, bolje prijateljice. Ja sam zaista zahvalna na svim padovima i usponima. Sve me to oblikovalo u osobu kakva jesam, zahvalna i sretna.
Složit ćemo se da smo ravnopravne onoliko koliko želimo biti. Budimo dobri i blagi jedni prema drugima/drugoj. Cijenimo različitosti, pomažimo i podržavajmo.
Radioposusje.ba
