BLAGDAN VELIKE GOSPE: Hrvati Gospu štuju od davnina

Brojne predaje govore o snazi i moći Gospe Sinjske, Gospe Olovske, Gospe od Kondžila, Gospe Stupske…

Gospa se u hrvatskome narodu štuje od davnina. Brojne su crkve u župama diljem BiH posvećene Majci Božjoj. Štuje se Gospa Olovska (Olovo), Gospa od Kondžila (Komušina), Gospa Ramska Šćit (Rama), Gospa Stupska (Stup, Sarajevo), Gospa od Anđela (Gornja Tramošnica, Posavina), Gospa Posuška (Posušje), Gospa Širokobriješka (Široki Bijeg), Kraljica Mira (Međugorje), Kraljica Mira (Hrasno)…, piše portal Večernjeg lista BiH.

Pješačio bos…

Na blagdan Velike Gospe, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja se tradicionalno obilježava 15. kolovoza, rijeke vjernika svake se godine slijevaju u marijanska svetišta, hodočasnička mjesta diljem svijeta. Tako je i u BiH. Posebno je svečano u Međugorju, Širokom Brijegu, Posušju, Čitluku, Komušini, Kreševu, Osovu (Žepče), Tolisi, Trebinju, Stupu, Uskoplju, Jajcu, S. Mostu, Gracu, Nevesinju, Prisoju, Seonici, Dračevu, Šćitu…

Hrvatski narod diljem svijeta, posebice Hrvate u Hrvatskoj i BiH, odnosno u Dalmaciji i ramskom kraju, veže Čudotvorna Gospa Sinjska. U Rami i Sinju nastavljena je višestoljetna tradicija hodočašća i uznesenja Marijina na nebo, no pod dva različita imena i na dva datuma: Gospa Ramska (9. rujna) i Gospa Sinjska (15. kolovoza). Za Čudotvornu Gospu Sinjsku vezana je zanimljiva predaja, a tradicija njezina štovanja zadržala se do današnjega dana.

Prema predaji, sliku Presvete Bogorodice Milosrđa prikazanu na oltarnoj slici u crkvi sinjskog franjevačkog samostana, kako se pretpostavlja, naslikao je mletački slikar krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Do 1687. godine nalazila se u Rami kod franjevaca. Prema predaji, franjevce su Turci smatrali glavnim krivcima za pobune puka te su oni od Stojana Jankovića tražili da ih oslobodi. On je to i učinio te 1687. provalio u Duvno i izveo veći broj svećenika iz Rame. Bježeći, narod se naselio po selima oko Sinja, a svećenici u staru benediktinsku opatiju na Sustjepanu. Kako su se željeli vratiti svom narodu sa sjeverne strane Staroga grada Sinja, uz groblje sv. Frane sagradili su maleni samostan i crkvu. Sliku tada nisu ponijeli, pa ju je o. Ante Pletikosić, pješačeći bos od Splita do Sinja, donio, a slika je dočekana slavljem i ostala u crkvici sv. Frane do 1714. godine, kada je svečano prenesena u novu crkvu ispod Kamička. No 8. kolovoza 1715. Sinj su napale i novu crkvu uništile Osmanlije od kojih se dio svećenstva i puk sklonio u tvrđavu, ponijevši sa sobom sliku. Nakon slavne pobjede 1715. godine, narod Sinja i njegovi branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. Kako dalje navodi predaja, 80 zlatnika poslano je u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ te okruni Gospin lik. Tom krunom svečano je okrunjena 22. rujna 1716., a onda 1721. prenesena u novu crkvu, stoji u predaji. Tu je i danas.

I za Gospu Kondžilsku (Komušina), kojoj se zavjetuju brojni vjernici diljem BiH i regije, vezana je zanimljiva narodna predaja. Prema toj predaji, liku Gospe Kondžilske u trnju svoje njive našao je Turčin iz sela blizu Tešnja, a kako je osjetio da se radi o svetinji, sklonio ju je u svoj hambar (žitnica). Predaja dalje kaže kako taj isti hambar, dok je slika bila u njemu, nikad nije ostao bez žita. Kada je sliku vidio Ciganin kojeg je Turčin doveo da mu pokaže sliku, rekao je da se radi o slici ‘’vlaške Gospe’’ i oružjem je oštetio, što se i danas može vidjeti na slici. Predaja nadalje govori kako je Ciganina stigla Božja kazna… Turci su zamjerali Turčinu što u svom hambaru čuva kršćansku svetinju, a htjeli su je otkupiti katolici iz obližnjih sela. Tako je i bilo… U cijelom tom kraju tada nije bilo crkve, a u Komušini tek mala zidana kapelica. Odlučeno je tako da će se slika tamo prenijeti. Zbog straha od Turaka svetu su sliku katolici nosili na nosiljci preko planina. Predaja nadalje govori da, kada su došli na Kondžilo, zastali su kako bi se odmorili pa su sliku spustili na mjesto gdje je danas i kapelica na Kondžilu. Kad su htjeli poći dalje, dogodilo se čudo. Govori se – ni deset momaka nije je uspjelo podignuti. Odlučili su kleknuti pred sliku te se zavjetovati kako će svake godine o Gospojini tu istu sliku u svečanom ophodu iz Komušine dopratiti na Kondžilo. Nakon što su to učinili, mogli su podići nosiljku sa slikom. Tako su počela tradicionalna hodočašća. Od početka 18. stoljeća Gospino svetište na sarajevskom Stupu ima dugu tradiciju vezanu uz crkvicu. Zanimljivo je kako su Romi vjernici posebnost stupskog svetišta u koje obično hodočaste na Veliku Gospu, kao i žene koje su se udale te godine te djevojke koje su se namjeravale udati tijekom godine dolaze moliti za sretno majčinstvo. U velikosrpskoj agresiji na BiH 1992. svetište je pogođeno zapaljivim granatama. No nekim čudom slika Gospe Stupske sačuvana je.

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije mnoštvo hodočasnika slijeva se i na Široki Brijeg. – Privlači ih zavjetni kip Gospe Širokobriješke, cilj brojnih Marijinih pobožnika. Vitki je to lik Bogorodice, na nebo uznesene, duge kose, uzdignuta pogleda prema nebeskim visinama, u bijeloj haljini. Na prsima podržava plavi plašt koji se spušta niz njezina leđa. Stoji na oblaku koji podržava anđeoski zbor. Nisu ga uspjeli uništiti za pljačke o završetku II. svjetskog rata. Rad je to talijanskog majstora iz sredine XIX. stoljeća, a izražava stoljetnu pobožnost i ljubav vjernih hercegovačkih katolika prema Isusovoj Majci – stoji na stranicama gospin-brig.info Franjevačkog samostana i župe Široki Brijeg, piše portal Večernjeg lista BiH.

Već više od četiri desetljeća, od 25. lipnja 1981., otkako je šestero vidjelaca svjedočilo da im se ukazala Gospa, Kraljici Mira u Međugorje hrle milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta. Prema svjedočanstvima mnogih od njih – upravo tu su, po zagovoru Kraljice Mira, ozdravili, pronašli duševni mir, odbacili poroke… Traženje blagoslova Kraljicu Mira štuju i u Hrasnu u općini Neum. U dvorištu crkve 1958. sagrađena je Gospina spilja. Potkraj 70-ih 20. st. na vrhu Gradine postavljen je brončani kip Gospe Kraljice Mira, čija uzdignuta ruka simbolizira traženje blagoslova od Boga za svakoga koji joj se utječe. Blagoslovom kipa 8. svibnja 1977. svetište je i službeno otvoreno.

vecernji.ba