Posušje je ljubav

Jako voliš svoj grad… – zaključio je.

-Volim ga, moj je… Kakav god da je… Ljudi su ovdje razočarani, al’ opet društveni i domaćinski…
Kava ti ovdje ima najbolji okus i bura ti tu najjače lupa. A volim buru, kao da odnese svu bol… Ljudi se ovdje uvijek rado vraćaju. Počme ti nedostajat’ već kod Macole. Nekako znaš, ima nas svugdje valjda tako mora biti, ali kada ih trebamo vrate se… Donesu nešto, a odnesu uspomene. No ostave i srce na ovom kamenu svake godine iznova.

Što imate ponudit’ ovdje?

Ovdje ti ljudi još imaju dušu, a duša je veća od novca. I zato smo bogati. Možda najbogatiji. Kada nas netko treba, udružimo se… Osim toga za ponudit’ imamo najbolji domaći kruh napravljen s ljubavi, spreman za podijelit’. Imamo viška lijepih riječi, spremniH za izvoz. Imamo mlade školovane ljude i najvrjednije ruke… Svega imamo…

-Kada bi sutra otišla, što bi ti najviše nedostajalo iz domovine?

Moja kuća, moja mater i on. Grad. Znaš. Kada odrasteš tu, ne možeš ga izbacit’ iz srca. Gdje god bježao, uvijek mu se vraćaš. Nađe te on ispod jorgana u 3 jutri i pogodi te, onako kako te pogodi neka pjesma u klubu. Nemoš ti pobjeć’ od korijenja. Barem ja tako mislim. Naučili su me da ga volim. A teško se odviknuti od ljubavi.

-Znači Posušje je ljubav?

Upravo tako!! Ljubav koja ne može istrunit’… Pitaj svakog Posušaka.

Josipa Milas