Tko su ljudi koji su spremni riskirati život za potpune strance
Svake godine riskiraju svoje živote kako bi spasili potpune strance. Sprječavaju nesreće, pružaju pomoć na nepristupačnim mjestima i sve to rade volonterski i s ljubavlju. Od 0 do 24 sata, 365 dana u godini, po svim vremenskim uvjetima.
Riječ je o članovima HGSS-a Stanica Posušje.
Osnovani su 2012. godine, a prije toga, od 2006. godine djelovali su kao sekcija Hrvatskog planinarskog društva ‘Pločno’ Posušje.
Imaju 20 članova, od toga osam licenciranih spašavatelja, odnosno onih koji su prošli razne obuke (prva pomoć, potraga i spašavanje, ljetni tečaj, zimski tečaj i dvije godine stažiranja). Član su Saveza Gorskih službi spašavanja u BiH.
-Kako bi se dobila licenca, obuka je dugotrajna, ali vrijedi, kaže za Pogled.ba Filip Bago Pile, načelnik HGSS-a Stanice Posušje koji tu dužnost obavlja od osnivanja. Filip je godinama bio u vojsci, nakon toga se počeo baviti planinarenjem i jedno je vodilo ka drugom.
Članovi Stanice Posušje su studenti, mladi ljudi ali ima i onih starijih. Najstariji član ima 60 godina. Sudjeluju, kada je to potrebno, u potražnim akcijama na teritoriju cijele BiH. Također, pomažu kolegama i iz Hrvatske. Sudjelovali su i u akciji potrage za planinarima na Kamešnici koje je zahvatila lavina. Od četvorice alpinista trojica su pronađena živa, a jedan je, nažalost, poginuo.
Priča nam da svake godine imaju oko 20-tak intervencija, a najteže su im one kada potraga ima tragičan kraj. Posebno kada je riječ o djeci i mlađim osobama.
Nailazili su na razne situacije, a mnoge od njih su bile opasne i za njihove živote. Sam Filip je završio u bolnici nakon trovanja plinom.
To se dogodilo 2012. godine kada su dvije osobe dvije osobe smrtno stradale u rudniku boksita kod Posušja.
Prilikom ulaska u rudnik, četiri člana HGSS-a, također je otrovano plinom, a među njima bio je i Filip koji je završio u mostarskoj bolnici.
No, nije odustao. Niti još planira.
A kako reagiraju poslodavci kada morate otići s posla i ići u potragu?
“Nitko zaista ne pravi probleme”, kaže Filip. Dodaje i da imaju dobru suradnju i sa općinskim razinama vlasti, kao i županijskim.
Također, osim s GSS-ovima iz BiH, odličnu suradnju imaju i sa HGSS-om iz Hrvatske, posebno Makarske. A oni najčešće zovu kada se netko izgubi na Biokovu.
A kada je riječ o našim planinama, Filip nam kaže da se ne izgube samo stranci, već i domaći.
– Ljudi se lako izgube, nađu se u opasnim situacijama. Čak i iskusni planinari. Ne treba podcjenjivati planine.
A da se nesreća može lako i nenadano dogoditi ispričao nam je slučaj od prije nekih pola godine. Žena iz Imotskog se, tijekom šetnje, u kanjonu Brina poskliznula i upala u hladnu vodu. Pošto se zbog skliskog terena nije mogla uspeti, plivala je 20-ak metara nizvodno i tu je zaglavila i tražila pomoć. Filip se spustio 15-20 metara i ukazao joj prvu pomoć te je presvukao i utoplio. Uz pomoć ostalih članova HGSS-a, izvučena je na sigurno.
-Bila je već sva promrzla i morali smo brzo djelovati. Na sreću, sve je dobro prošlo, priča Filip, dodajući da su imali zaista razne situacije spašavanja.
-Zašto se ljudi bavite ovim poslom, što ih motivira, pitali smo ga. Odgovara nam kratko, ali prilično jasno:
“Velika je nagrada spasiti nečiji život. Srce nam bude kao kuća.“
Slično nam kaže i Ana Šarić, jedina ženska članica HGSS-a Stanica Posušje.
-Kada sam krenula rekreativno planinariti, vidjela sam da se nesreće vrlo lako mogu dogoditi i zapitala sam se tko će doći mene spasiti, ako se nesreća dogodi. Tako sam došla do HGSS-a i krenula s obukama. Ostala mi je još jedna da bi bila licencirani spašavatelj, priča Maja, kod koje se rodila ljubav i prema speleologiji, alpinizmu…
-“Ovo više nije hobi, već stil života, kaže nam. Kada treba ići u akciju, sve se ostavlja i ide. Bez razmišljanja. I zaista ništa ne može nadoknaditi taj osjećaj kada spasite nekome život. Osjećaj je nevjerojatan.”
Pogled. Ba
