DANAS SU MATERICE, TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA POSVEĆENA MAJKAMA

Tradicija Crkve u Hrvata uistinu obiluje raznovrsnim lijepim običajima čijim se obdržavanjem čuva i identitet ovoga naroda. Posebnost su dakako adventski i božićni običaji zbog same radosti koju sa sobom nosi svetkovina Rođenja Gospodnjega.

Među ove običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na Treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na Četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na Drugu nedjelju došašća.

A kolika je „cina“?
Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, “ženski dan” u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte.

Tako, kako donosi narodni.net, uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena). Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak.

Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra.

Ponegdje, pak, djeca ustaju vrlo rano, u zoru, svakako prije no što ustane majka, a onda ju iznenade i svežu te traže „otkupninu“. Kako bi zadobila „slobodu“, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u vrlo radosnom tonu uz pregršt smijeha. Potom se skida kobasica s tavana i peče se za doručak.

Spomenimo kako je kod Bunjevačkih Hrvata sačuvan običaj da nakon čestitanja, majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.

“Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!”
Čestitare ovoga dana odlikuje i karakterističan pozdrav, a najčešće se koristi sljedeći:„Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!Napolju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!“

Osim što bi se običaj Materica obilježavao po kućama i selima, valja istaknuti kako se redovito slavio i u crkvama kada se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke, što je lijep pokazatelj povezanosti liturgijskog i narodnog života, kada se narod nadahnjivao snagom Božje riječi i euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija, pak, svoje nadahnuće crpili i iz vjere naroda.