Ljetni uspon na Hajdučka vrata
Na Vitlenici smo nešto prije sedam sati. Magla i kiša, ne jaka, ali ustrajna. Peti se ili ne peti? Navući na kažiprst Hajdučka vrata, ili ih ostaviti neka miruju u svom ozračju, na svojoj visini i na svom postolju. Nitko se ne izjašnjava, ali se svi spremamo- Fra Ante , Ćava, Jojo, Zoran i Petra. Nismo opremljeni za ovakvo vrijeme. No ipak smo pronašli dovoljno kabanica, a umjesto gležnjača Petra i Zoran navlače najlonske vrećice.
Tu pod nama šuti i miruje Stipića Livada. Snena i pobožna, sklopljenih ruku. Najdraže joj je ovakvo vrijeme. Tiho i vlažno. Čuva svoje ljude, svoje svetinje. Idemo do Floje. Molimo se za njega i sve masakrirane na Stipića Livadi. Konji nas vrani gledaju sa svoga gumna. Zora ih pomamila. Negdje bi, ali kamo. Vrte se na mjestu spremni za propanj.
Krenuli smo slijedom staze prema Vilincu i Hajdučkim vratima. I kiša s nama. Iz svakog se puši para. Svladavamo udolinu za udolinom. Zastajemo negdje „na pola“, ali tko zna, Ćava je izgubio orjentaciju, te mu ništa ne vjerujemo. Magle nas prate. One bajne s alpskih vrhova – čvrsničke! Maline se uzrele nude, i jagode. Divlje su svinje samo netom prije vadile ljetinu. Gospina trava uživa u cvatu i bijele glavice sočne Hajdučke trave. Jezerce Crvenjak, na 2000 m n/v ovilo se maglom i miruje. Pozdravlja nas i razveseljuje. Tu ste, kao da veli, Hajdučka su vam vrata otvorena.
I, evo ih! Naziremo ih u magli. Sjeli smo i uživamo u dostignutom i čeznutljivom pogledu prema tim Vratima. Krijepimo se. Iznijeli smo hrane kao da je misa na groblju. Nedostajala je samo lubenica. I onda dolazi Gospodar svega stvorenoga i sklanja zastor od magle. Pod nama puca predivni pejzaž. Ljeska se modro zeleni povor plahe Neretve. Hajdučka vrata progovoriše stotinama jezika. Pohrlili smo i stali im na prag. Za uspomenu, za ljubav, eto da smo ih dodirnuli, na njih pokucali.
Vraćamo se puni dojmova. Sa skoro dvadeset kilometara u tabanima, ali svježi i spremni na još jedan zahvalni pogled prema Stipića Livadi. Risovac se bori s maglama. Sv. Ante ponosno stoji na svom mjestu drugujući s Čvrsnicom i Vranom.
Tekst: Fra Ante Marić
blidinje.net
