Mogu li Zmajevi ujediniti BiH ili sarajevski mediji šire neistine?
Mogu li Zmajevi ujediniti BiH ili sarajevski mediji šire neistine?Prije i nakon njihovog nastupa sarajevski mediji, uključujući i javne servise, kroz reporterska izviješća, ne propuštaju naglasiti: „Cijela Bosna i Hercegovina je uz Zmajeve“, „Svi Bosanci i Hercegovci s nestrpljenjem očekuju večerašnji nastup Zmajeva“. Nakon utakmice nezaobilazna je rečenica u reporterskim javljanjima: „Diljem zemlje slavila se pobjeda reprezentacije Bosne i Hercegovine“.
Piše: Milan Šutalo /HMS
Ni prije ni poslije utakmice nema, međutim, izviještaja iz većinski hrvatskih i srpskih gradova u BiH, kojima bi reporteri „slikom i tonom“ potkrijepili „slavlje diljem BiH“, uz pjesmu „’Ajmo Bosno, Bsno, Bosno, ‘ajmo Hercegovino“. Ni na FTV-u i na BHT-u, kojima je, točno i istinito izviještavanje javnosti programski, statutarni, etički i zakonski imperativ ne vidjesmo kolone automobila sa žuto-plavim zastavama, ili zastavama s ljiljanima kako, trubeći, prolaze kroz Trebinje ili Mrkonjić grad slaveći pobjedu Zmajeva. Ne vidjesmo ni izviješataje o frenetičnim navijačima Zmajeva iz Širokog Brijega.
Ne sumnjamo kako bi u „centralnim dnevnicima“ sarajevskih televizija izniman publicitet dobio prilog iz Širokog Brijega, kada bi se tamo pojavila i samo dvojica navijača Zmajeva omotanih u zastave i šalove „jedne i jedine“. No, ne može se snimiti ono što ne postoji.
Navijanje za susjede
Ali se zato mogu, na činjenično netočnim izviještajima, graditi političke analize i zaključci. U BiH je sve moguće. Različiti analitičari, iste političke provinijencije, tako tumače kako je reprezentacija BiH postala „integrirajući faktor države“, „doprinijela jedinstvu nacije“ , pri čemu se pod nacijom podrazumijeva ona nepostojeća- bosanskohercegovačka.
Bilo bi pogrešno tvrditi kako se u Trebinju, Širokom Brijegu ili zapadnom Mostaru nije pratila utakmica BiH protiv Argentine. Džeko i ekipa su bili odlični, a nadamo se kako će takvi biti i protiv Nigerije i Irana. Ali za njih su Hrvat, oni koji su i ako su navijalii, navijali kao za susjede, kao što su Srbi u igrama Olića, Mandžukića ili Džeke i Ibiševića gledali dobar nogomet hrvatske i bosanske ili bošnjačke reprezentacije, kad već na Mundijalu ne mogu gledati svoje “Orlove”.
Reprezentaciju ne osjećaju svojom
Kao što Bošnjaci euforično navijaju za reprezentaciju BiH, bh Hrvati jednako euforično navijaju za Hrvatsku. Ne iz inata i ne zato što BiH ne doživljavaju svojom domovinom( što ne treba poistovjećivati s državom BiH), već stoga što nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine ne osjećaju svojom. Tri naroda u ovoj državi, osim zajedničkog prostora, granicama omeđenog, na kojem žive, jedni pored drugih, malo toga imaju zajedničkog, osim lošeg života u nametnutoj Daytoniji.
Budimo iskreni, nogometna euforija koju dobrim igrama izaziva reprezentacija BiH, zapravo ocrtava granice administrativno nepostojećeg bošnjačkog entiteta i samo potvrđuje da u BiH egzistiraju tri nacionale zajednice sa svojim posebnostima, pa i onim navijačkim. I ništa se tu ne bi promijenilo da u Papetovoj ekipi igra i neki hrvatski nogometaš ili još neki srpski fudbaler, osim Misimovića.
Nogomet je nacionalni sport, i pobjede Zmajeva izazivaju izuzetan osjećaj sreće i zajedništva, te potiskuju nevolje u drugi plan, kod svih- Bošnjaka, kao što isti osjećaj obuzima bh Hrvate zbog pobjede Hrvatske. Bosanci i Hercegovci nisu nacija, niti će ikada biti, da bi navijali za “bosanskohercegovački nacionalni tim”. Za jedan nacionalni tim teško mogu navijati tri nacije, a od tri konstituirane nacije ni silom se može napraviti jedna- bosanskohercegovačka. Čemu onda širenje iluzija o tome kako Zmajevi ujedinjuju BiH?
ABCportal.info
