Zbor iz Posušja u posjetu Zagrebu i Vukovaru
Ove je godine, nakon mukotrpnoga rada Zbor s voditeljicom s. Marinom Ivanković odlučio obići bajkoviti Trakošćan, Zagreb i odati posebnu počast gradu heroju, Vukovaru.
PRVI DAN:
Iz Posušja smo krenuli točno u ponoć. Ujutro u 7 sati na Lučkom su nas čekali naši mladi članovi koji su u Zagrebu ili zbog studija ili zbog posla. Pridružili su nam se i svi smo skupa otišli do dvorca Trakošćan. Trakošćan je jedan od 12 najljepših dvoraca u Europi, a podignut je u 13. stoljeću. Nekoliko puta je bio proširivan i dograđivan. Mnogobrojni portreti svjedoče velikaške obitelji koji su boravili u njemu. Poznati su grofovi Celjski i Draškovići. Zaista nas je impresionirala unutrašnjost dvorca koja odiše starinama, a mnogima se najviše svidjela kuhinja koju su pomno proučavali. Nije ni začuđujuće kad u Zboru imamo izvrsnih kuharica. Osim interijerom, ostali smo zadivljeni šetnicom, šumom i bajkovitim krajolikom gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Naravno da smo svu ovu ljepotu iskoristili za fotografiranje. Kupili smo suvenire i popili kavu te se uputili u Zagreb. Zagreb je svatko iskoristio onako kako je htio. Neki su se našli sa svojim bližnjima, neki su popili kavu, a neki su obišli stari grad i pomolili se na Kamenitim vratima. Za sve nas je najvažniji događaj sveta misa koju su nam održali naši fratri u Dubravi. Fra Ivan Landeka je služio misu, a fra Josip Serđo Ćavar nas je lijepo primio i ugostio. Treba spomenuti da su u Dubravi i naši mladi bogoslovi tako da se dio Posušja preselio u Zagreb. Napunjeni Duhom, rastali smo se od naših fratara i uputili za drugi dio puta, u Vukovar. Oko 8 sati smo stigli u Vukovar, gdje smo odsjeli i večerali.
DRUGI DAN:
U 7 i pol sati smo imali doručak, a pridružio nam se i vodič Darko Rubčić, branitelj iz Vukovara. Prvo smo otišli u vojarnu gdje se nalazi memorijalni muzej sa slikama, isječcima iz novina, ali i dijelovima ratne odore koju je kao naprimjer nosio legendarni hrvatski branitelj Marko Babić. Nakon vojarne otišli smo na svetu misu u 11 sati u crkvi sv. Filipa i Jakova. Na misi smo pjevali, a održano je i krštenje maloga Ilije. Lijepo je i ovdje bilo sresti poznata nam lica kao fra Marija Knezovića koji je s hodočasnicima iz Kočerina došao s istom namjerom kao i mi, a to je da se još jedanput svi skupa poklonimo velikim mučenicima svih Hrvata. Poslije mise otišli smo do bolnice, na groblje i naravno Ovčaru. Sve strahote rata koje su podnijeli ljudi u Vukovaru pričao nam je vodič i puni sućuti smo palili svijeće i molili. Svijeće smo na Sajmištu zapalili i Velimiru Đereku – Sokolu, hrabrom Imoćaninu koji je život položio u Vukovaru. Zaista, nismo ni svjesni koliko je sveto tlo Vukovara natopljeno nevinom krvlju hrvatskih mučenika koji život položili za sve nas. Time smo dobili brojne svece i zagovornike na Nebu, a koliko smo toga svjesni. Ni hvala nije dovoljno, Očenaš moliti, premalo je. Izbrisana prošlost njihovih života, uništene uspomene treba ponovno graditi. Izuti cipele, kleknuti i poljubiti zemlju je jedino što možemo. Obećavamo da niste sami i da ćemo se ponovno vratiti. Popili smo kavu u gradu, a posjet Vukovaru smo završili pjesmom Stoji grad.
Dug je put do kuće, a naše vrijedne domaćice su napravile puno kolača koje smo pojeli do zadnjega na povratku kući. Naša članica Željka Galić je proslavila rođendan uz domaću višnju, kolače, mezu, ali i nezaobilaznu pjesmu. Članovi su se izmjenjivali na sviranju gitare, a pjesma se orila sve do Posušja. Ovo je uistinu jedan od susreta koji ujedinjuje ljude. U Zboru su članovi različitih profila, dobi, karaktera, poslova, a svi dišemo kao jedan. Hvala dragom Bogu na još jednom lijepom izletu/hodočašću, s. Marini Ivanković koja je uvijek spremna obići nova mjesta i našem župniku fra Mladenu Vukšiću koji nas svesrdno podržava. Do nekog drugog puta, svako dobro i srdačno, poručuju iz zbora na svojoj službenoj facebook stranici.
