Obilježena 26. godišnjica stradanja Hrvata na Stipića livadi

Jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini počinili su vojnici takozvane Armije BiH u selu Doljanima 28. srpnja 1993. godine.

Doljani su udaljeni 12 kilometara od Jablanice, a u njima je sjedište župe sv. Ilije proroka, koja pripada vrhbosanskoj nadbiskupiji, a o puku se brinu bosanskohercegovački franjevci.

Kobnog srpanjskog jutra Doljane su opkolili pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa tzv. Armije BiH, pripadnici MUP-a Općine Jablanica i naoružana skupina Muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića. Oko 10 sati spomenute združene oružane snage otpočele su napad na hrvatsko stanovništvo i njihove domove.
U selu su bile slabašne snage HVO-a, koje su činili mještani, koji nisu bili profesionalni vojnici, već obični ljudi koji su branili svoje živote, svoje obitelji i domove.

U tome selu toga krvavog srpanjskog dana ubijeno je i masakrirano 39 civila i vojnika HVO-a. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana, među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica.

Pred užasnom spoznajom da vojnici Armije BiH ubijaju sve Hrvate, ljudi su bježali na sve strane.

Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka, jedan je okrznuo župnika, a drugi je ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.

Zločin u Doljanima otkriven je 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su među 39 ubijenih zatekli 17 masakriranih žrtava, na kojima su se vojnici tzv. Armije BiH blago rečeno iživljavali. Kao da oskvrnuće tijela ovih hrvatskih žrtava poslije svirepih likvidacija nije bilo dovoljno pripadnici tzv. Armije BiH njihove ostatke su minirali kako bi nastradali i oni koji ih budu pronašli i htjeli sahraniti.

Ovo malo mjesto, bajkovite prirodne ljepote, nažalost je ostalo upamćeno po ovom strašnom događaju. Dani i godine prolaze, ali vrijeme ne može izblijediti gorčinu koja je ostala nakon ove strašne nepravde. Iz tog razloga i danas je u 11 sati na ovom kobnom mjestu, pred spomenikom žrtvama na Stipića livadama održana sveta misa koju je predvodio fra Ante Marić. Misno slavlje obogatila je posuška klapa Grga, a brojna izaslanstva svjetovne i vojne vlasti položila su vijence i zapalila svijeće za pokoj vječni i mir duša nepravedno palih života. Među brojnima bilo je i izaslanstvo Općine Posušje s predstavnicima Udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Posušja.

Za ovaj stravični zločin nema presuđenih, niti je do sada itko ponio krivnju za ovo zlodjelo mada su svima poznata imena i nalogodavaca i egzekutora. Dok god je tome tako jecaj i krikovi nevino pobijenih na Stipića livadama upozoravati će nas da ni nakon više od dvadeset godina od ratnih događanja nije prestala borba nas Hrvata za jednakopravnost u Bosni i Hercegovini i kako naše žrtve, žrtve Hrvata, nisu ravnopravne s žrtvama drugih bosanskohercegovačkih naroda.