Geološke atrakcije i netaknuta priroda šireg područja parka

Područje Parka prirode Blidinje, svima onima kojima je ovo čarobno mjesto poznato, poznato je ponajviše kao zimsko odredište, kao mjesto skijanja i zimskih provoda.

Vrlo malom broju ljudi, ovo mjesto je posebno privlačno, pa i poznato kao odredište tijekom proljetnih, ljetnih i jesenjih dana kad nema sezone, ili drugim rječima rečeno – izrazito mali postotak još uvijek je onih koji Blidinje i njegove planine iskorištavaju u avanturističko-rekreativnom smislu (pješačenje, planinarenje, brdski biciklizam, avanturizam..) van zimske sezone. No, ovaj mali udio posjetitelja i namjernika na ovo idilično i vjerojatno najljepše planinsko odredište u regiji tijekom najtoplijeg dijela godine, posve sigurno neće ostati takav – jer sve više i više bilo slučajnih, bilo planskih namjernika na ovo mjesto, otkriva nevjerojatne prirodne čari koje ovaj sjeverni dio Hercegovine posjeduje, te koje postaju najupečatljivije u svoj svojoj punini upravo tijekom toplijeg godišnjeg perioda od vremena kasnog proljeća, ljeta pa sve do jeseni.

Upravo, kada na ovom prostoru nema snježnog pokrivača vizualni i izravno opipljivi doživljaj okolnog krajolika, uključujući nezaobilaznu vegetaciju prepunu redom endemičnih i reliktnih biljaka gdje se posebno izdvaja reliktno-endemični bor Munika (Pinus heldreichii), zatim ostalo niže endemično ljekovito bilje, te posebice fascinantne geološko-reljefne oblike stijena, brda i padina planina pri čemu se najviše ističu pojave ogromnih klisovitih monolitnih stijena, kao i ogromnih kanjona gdje valja izdvojiti po svemu sudeći najdublji kanjon Europe – kanjon Dive Grabovice sa sjeveroistočne strane vrha planine Čvrsnice (vrh Pločno – 2228m). Upravo najatraktivniji uspon prema samom vrhu Čvrsnice, na kojemu se svake godine broj, kako profesionalnih, tako i običnih amaterskih, planinara rapidno povećava, odvija se putem dna pa prema vrhu navedenog kanjona Grabovice koji se proteže od istoka od rijeke Neretve pa sve na zapad do naglog okomito presječenog vrhunca masiva Čvrsnice. No, unutar ovog sklopa, nezaobilazna planinarska, ali i prirodna geomorfološka atrakcija, jest jedan prirodni kameni most u obliku visokog zaobljenog luka tzv. Hajdučka vrata.

U nastavku ove planinarske rute u relativnoj blizini Hajdučkih vrata postoji i planinarski dom Tise koji osim što pruža mogućnost prenoćišta nudi, posebice ljeti kad nema snjega, nevjerojatan i spektakularan pejzaž u pravcu juga i prema rijeci Neretvi. No, uz ovaj prilično poznati i dosada vrlo dobro promovirani dio područja Čvrsnice, postoji jedan dio ovog područja koji je neznatno, pa i gotovo da nije uopće, promoviran, te gotovo nikako opisivan u smislu prirodnih karakteristika, a sadrži nevjerojatno fascinantne prirodne i geološke osobitosti od kojih zastaje dah. Riječ je o kanjonu Doljanke na području sela Doljani i Sovići, smještenom uzduž neposredne sjeverne strane planinskog masiva Čvrsnice. Ovaj gotovo nepoznati, ali nevjerojatno fascinirajući, hercegovački kanjon, najbolje se može doživjeti dolaskom u njega od smjera Jablanice, te daljnjom vožnjom u pravcu zapada, pri čemu se u konačnici iz njega izlazi usponom na krajnjem zapadnom rubu, te ‘naglim’ dolaskom u samo uže područje Parka prirode Blidinje. Upravo se prolaskom kroz dno kanjona na njegovom krajnjem zapadnom dijelu prije uspona prema parku prirode kod sela Sovići, sa sjevernih strana ceste mogu susresti neobične stijene sastavljene od potpuno bijelog, kristalno snježnog gipsa, kao i raznolike tamne, žute, crvenkaste i smeđe škriljavce, te raznobojne većinom tamnije kamenje vulkanskog podrijetla.

Sve ove neobične stijene, pripadaju najstarijem mezozojskom razdoblju trijasu te dijelom čak i još starijem gornjem dijelu paleozoika – permu. Vrlo je zanimljiva činjenica da ovako velika količina minerala gipsa ukazuje da su te stijene nastale prije odprilike 250 milijuna god. unutar jako slanih, tzv.hipersalinih laguna s ogromnom evaporacijom i visokim temperaturama zraka. Autor je kratkotrajnim pregledom ovih stijena pronašao i zanimljive uglavnom sitne fosile, sitne školjke, školjkama slične brahiopode, te male amonite, a moguće čak i trilobite ukoliko bi se radilo o sedimentima permske starosti. Uz ovo, još veću primamljivost dolaska na ovo područje, pokazuju od autora teksta, zamijećene znatne površine pravog sedimentnog pješčenjaka najvjerojatnije donjotrijaske starosti koji gotovo sigurno sadrže fosile amonita, školjki i drugih fosila, te što je najbitnije, riječ je o stijenama koje u paleontološkom smislu nisu uopće istraživane do sada. Još malo sjevernije u neposrednoj blizini gipsanih stijena nalaze se izdanci tamnosmeđih, crvenkastih i crnih potpuno drugačijih tzv.magmatskih stijena nastalih radom vulkana. One pokazuju da je negdje prije oko 220 milijuna god.unutar plitkog mora došlo do formiranja jednog vulkanskog luka s otocima vulkanima koji su šikljali lavu uokolo. Upravu zahvaljajući vulkanskim aktivnostima i prodoru magme kroz zemljinu koru u to vrijeme, nastali su danas nadaleko poznati tzv.jablanički graniti koji su u biti vrsta magmatske intruzivne stijene tzv.gabro. Osim gabra, navedenog gipsa, vulkansko-magmatskim aktivnostima tijekom srednjeg trijasa nastala su i značajna ali danas neiskorištena ležišta željezne rude sjeverno od sela Sovići prema Ramskom jezeru i kanjonu Rame.

U okviru kanjona Doljanke neizostavno je spomenuti poput Hajdučkih vrata također geomorfološki fenomen – stijenu zvanu Ilijina gruda – prisutnu na središnjem dijelu doline odnosno kanjona. Riječ o jedinstvenoj i do 100 m visokoj okomitoj piramidolikoj monolitnoj vapnenačkoj stijeni koja vizualnom atraktivnošću i impozantnošću, po autorovom dojmu, nadmašuje i već dobro ‘razvikana’ Hajdučka vrata. A da ni na samom atraktivnom izgledu ove stijene nije kraj, dokazuje njena gotovo nimalo iskorištena potencijalnost – koja je bez ikakve sumnje najveća za alpinističko penjanje te za vježbe penjanja svake vrste, usljed nevjerojatno pogodne okomice s južne strane ovog prirodnog monolita nastalog usljed jakih tektonskih pomaka u geološkoj prošlosti. Idući cestom od pravca Jablanice s lijeve pak strane, prije dolaska do Ilijine grude, fascinaciju izazivaju okomite jako visoke litice uslojenih vapnenaca potpuno obrasle upadljivim endemičnim stablima munike, koji ovdje rastu direktno iz stijene u vrlo egzotičnom obliku, pomalo nalik poznatom stablu baobaba s Madagaskara. Cijela pak sjeverna strana kanjona u dijelu kad se prođe monilit Ilijine grude, građena je također od gotovo okomitih bijelih masivnih vapnenaca gornjotrijaske starosti s mjestimično atraktivnim stršećim oblicima obraslim munikama. Sve ove stijene trijaske starosti nastale su prije skoro 200 milijuna god. unutar mjestimično plitkog, te mjestimično dubljeg dijela morskog dna preteče drevnog oceana Tethys, još drevnijeg oceana tzv.Paleotethys. Sve ove navedene osobine stijena i stijenske podloge upravo predstavljaju glavni uzrok – nevjerojatne i nagle promjene izgleda scenarija kad se uspinje od zapadnog kraja kanjona Doljanke od sela Sovići, te ulaska kroz tzv.Sovićka vrata u prostor Parka prirode Blidinje. U trenutcima ulaska sa smjera sjevera kroz Sovićka vrata, naime, naglo se pristupa i potpuno drugačijim stijenama, vapnenačkim bijelim stijenama koje grade pravi krški reljef, stijenama mezozojske jurske i kredne starosti, nastale na većinom plitkom morskom dnu s grebenima, u nekadašnjem oceanu Tethys. Tako se u neposrednoj okolici Blidinjskog jezera na sjevernijem dijelu Parka, mogu pronaći nalazišta očuvanih okamenjenih (fosiliziranih) koraljnih grebena s puževima nerinejama (Nerinea) unutar vapnenaca gornjojurske starosti. Ipak, kao posebno i dosada gotovo nepoznato nalazište mezozojskih fosila iz tetiskog oceana, potrebno je spomenuti bijele gotovo mramorne vapnence gornjokredne starosti uz put od Rakitna prema Blidinju na padini planine Bosiljna, gdje je autor razotkrio izuzetno očuvan greben s rudistnim školjkama – tzv.rudistima uz koje su još pronađeni i blokovi vapnenca prepuni puževa iz skupine Nerineidae i Actaeonellidae, tj. rodova Trochactaeon, Actaeonella, Ptygmatis, Plesioptygmatis i drugi oblici. Ovi puževi su na ovom lokalitetu unutar vapnenačkih komada prisutni s vrlo dobro očuvanim i prepoznatljivim presjecima, što predstavlja izuzetnu i ogromnu pogodnost za buduću točnu determinaciju svih prisutnih vrsta. Te ono što je možda i najbitnije spomenuti, da uz već ranije nedavno opisano nalazište puževa na Raškoj gori kod Mostara, ovo novootkriveno nalaziše predstavlja vrlo raritetno te time i iznimno vrijedno nalazište puževa kredne starosti na čitavom prostoru Dinarida.

U konačnici se može jasno zaključiti kako šire područje Parka prirode Blidinje, tek započinje otkrivati svoje prirodne potencijale, jednako atraktivne i primamljive, posve sigurno sve većem broju budućih posjetitelja, bilo svih onih koji dolaze sa sjevernih strana od smjera Sarajeva i Jablanice, bilo onih koji dolaze sa južnih i jugozapadnih strana od smjera Posušja, Tomislavgrada i Splita.

Tekst s detaljnim fotografijama i objašnjenjima možete pogledati na sljedećem linku: http://hercegovina-geoarheo.blogspot.com/2015/04/park-prirode-blidinje-geoloske.html

Blidinje.net / hercegovina-geoarheo.blogspot.com/