NIKOLA VRANJKOVIĆ: Počivali u miru

Rijetko pratim televiziju. A još rjeđe serije. Španjolske Esmeralde i Juanite davno su izgubile svoj rat sa turskim sapunicama koje uvijek imaju istu radnju. Dosadno, izlizano, i dovoljno da nikad više ne uzmeš daljinsku u svoju ruku u slobodno vrijeme. Naravno, ima tu nekoliko serija humoristične naravi koje tu i tamo slučajno nalete, i nasmiju me do suza. Pogotovo kada su likovi južnog temperamenta, sa provalama i scenama s kojima se svakodnevno srećem u životu.

Ali nedavno, prilikom noćne dosade, i želje da pogledam nešto sa balkanskog poluotoka, bez prijevoda i glupih američkih najava sa tisuću specijalnih efekata, željan radnje sa milion malih detalja i dobre priče, nailazim na seriju ‘Počivali u miru’. Uvjeren da je riječ o nekom bezveznom engleskom mini-krimiću od tri nastavka, ostavio sam je tek nekoliko sekundi da vidim gdje će iskočiti neka nindža ili fatalni serijski ubojica iz mračne uličice. Na moju sreću, umjesto očekivanih uleta, u sceni se pojavljuje Miodrag Krivokapić, ili narodu poznatiji kao Šukrija iz ‘Lud, zbunjen, normalan.’

Pozitivno šokiran

Pozitivno šokiran, gotovo bez riječi na glumačku postavu koja je fantastično pogođena. Vidjeti Zijada Gračića (nakon jako, jako dugo vremena) kao policajca kroz dva politička perioda, na kojeg se dovezuje perfektni Dragan Despot, koji svoj život provodi kao plaćenik, koji se vrlo lako provukao kroz tranziciju komunizma u demokraciju. Naravno, tu je i Judita Franković, čiju bi ulogu najradije dao svakome novinaru za primjer rada i snalaženja u poslu. O Miodragu Krivokapiću nema ni smisla govoriti, jer to je već prekaljeni veteran glume. Zanimljivo je da se kroz cijelu seriju izvrti veliki dio hrvatske glumačke reprezentacije, što uvelike daje dodatnu draž seriji i samoj radnji. Naravno, u epizodnoj ulozi dolazi i Slaven Knezović. Jednostavno sam znao da će naš Mostarac iskočiti iz nekog ćoška, ležerno i u svome stilu.

Kopajući po zatvorskom groblju, mlada Lucija Car otkriva pravo ‘blago’ za novinara. Groblje nosi nekoliko priča o nerazjašnjenim ubojstvima. Zajedno sa bivšim čuvarom zatvora Martinom Sedlarom, Lucija polako otkriva duboko skrivene tajne još od vremena kada je Martin držao red i mir u zatvoru Vukovšćak. Otkrivaju i grob Mate Šušnjare, ubojice koji je bio primoran raditi za tajne službe Jugoslavije. Naravno, krijući se i radeći pod lažnim imenima, preko svojih šefova dobiva informaciju da se kopanje po groblju mora zaustaviti. Serija nosi dah prošlosti, u kojem u jednom trenutku dolazi do vjerojatno najbolje scene ikada snimljene u domaćim kadrovima. Tu je i politika, ratno razdobolje, mržnja, ljubavni obrati… Vidi čuda, imamo dobru seriju. I to kriminalističku.

Svakodnevne priče

Puno detalja i složena priča natjerati će svakoga da pozorno prati svaku sekundu. Retrospektiva na početku daje izvrstan uvod i potiče na razmišljanje o mogućem kraju, koji uvijek oduševi svojom neizvjesnim krajem. Ovo su priče koje se svakodnevno vrte oko nas, i još uvijek sam pod dojmom ovakvog nečega. Seriju nosi i jaku životnu poruku, u kojima je prikazana borba, strah, ljubav, sreća ali i nesreća. Kao što rekoh, u moru sapunica i američkih luđačkih filmova, našao se i naše gori list koji dobiva samo pohvale i nagrade. List koji je prikazao surovu realnost Balkana.

Nikola Vranjković/Posušje.net