Preminuo prof. dr. Zvonimir Marić, poznati hrvatski građevinski stručnjak rodom iz Posušja
Prof. dr. sc. Zvonimir Marić, priznati stručnjak na području građevinarstva, posebno u mostogradnji, dobitnik dvije nagrade za životno djelo, najprije u Mađarskoj, a zatim i u Hrvatskoj, hrvatski diplomat, rođeni Posušanin preminuo je u osamdeset prvoj godini života u subotu 23. studenoga u Zagrebu gdje je živio.
Zvonimir Marić rođen je 1. travnja 1944. godine u Posušju u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Građevinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1982. godine. U razdoblju od 1975. do 1976. godine stručno se je usavršavao na Građevinskome fakultetu Tehničkoga sveučilišta u Budimpešti, gdje je 1979. godine stekao akademski naslov doktora tehnike (műszaki doktor). Izabran je za docenta na Građevinskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983., a za izvanrednoga profesora 1988., u kojem je zvanju radio do odlaska u Pečuh 1998. godine.
Nakon 15 mjeseci rada na gradilištu u GP Hidrotehna iz Zagreba i odsluženja vojnoga roka, u razdoblju od 1970. do 1998. radio je u Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), kojem je od 1986. do 1989. godine bio na čelu. Radio je u sklopu Tehničke pomoći u Alžiru, gdje je podučavao domaće inženjere i projektirao mostove od 1985. do 1986. godine. Po povratku iz Pečuha radio je još 13 mjeseci u Institutu građevinarstva Hrvatske, a u razdoblju od 2004. do 2014. godine, kada je umirovljen, na Građevinskome fakultetu u Osijeku u trajnome zvanju redovitoga profesora. Projektirao je dvadesetak manjih i desetak većih mostova, a revidirao je više od 300 projekata. Objavio je približno 80 znanstvenih i stručnih radova, knjigu Mostovi I, knjige Mostovi II i Prednapeti beton. Uredio je dvije stručne i tri publicističke monografije, među kojima i treću knjigu Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije RH. Utemeljitelj je Hrvatskoga ogranka Međunarodnoga društva za prednapeti beton (FIP) 1992. godine, čiji je bio tajnik do odlaska u Pečuh. Dobitnik je Palotáseve nagrade, najvišega godišnjeg priznanja Mađarskoga društva za beton (FIB) 2006. te Nagrade za životno djelo Adám Clark Mađarskoga društva mostograditelja 2016. godine. Dobitnik je i odličja Pro ComitatuBaranya, najvišega priznanja mađarske županije Baranje. Također je i dobitnik nagrade Kolos najznačajnije nagrade u građevinarstvu u Hrvatskoj u kategoriji za životno djelo 2021. godine. Nagradu dodjeljuje Hrvatska komora inženjera građevinarstva.
Bio je generalni konzul Republike Hrvatske u Pečuhu od 1998. do 2002. godine. Bio je i član je Hrvatskoga diplomatskog kluba od 2004., od ožujka 2009. do kraja 2010. bio je tajnik, a od siječnja 2011. godine urednik je Glasnika Hrvatskoga diplomatskog kluba. Također je bio Matice hrvatske i Hrvatskoga društva političkih zatvorenika od 1990., a bio je član Upravnoga odbora zagrebačke podružnice HKD Napredak od 2005. do 2009. godine.
Nositelj je odlikovanja Reda Stjepana Radića.
Ispraćaj pokojnika je u ponedjeljak 2. prosinca u 12 sati u dvorani Krematorija na groblju Mirogoj u Zagrebu. Sveta misa zadušnica služit će se nakon ispraćaja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama.
Radioposusje.ba
