Arheološki zemljovid područja Blidinja s okolicom

Simbioza čovjeka i prirode bila je osnovna odrednica materijalnog i duhovnog razvoja čovječanstva u osvit civilizacije. Izbor mjesta trajnog naseljavanja čovjeka u prošlosti isključivo je ovisio od slike reljefa, hidrografije, klime, biljnog i životinjskog svijeta.

Na planinskom području između Vrana i Čvrsnice, na oko 1200 m nadmorske visine, prirodne zakonitosti prostora bile su važan ekonomski činitelj opstanka čovjeka. Visoravan uz Blidinjsko jezero s pašnjacima i poljoprivrednim površinama i planinski masivi bujne vegetacije, obilje kamene i drvene građe, bogatstvo divljači i brojna vrela pružali su relativno povoljne pretpostavke za rano naseljavanje. Međutim, prostor Blidinja s bližom okolicom ostao je bijela točka na arheološkom zemljovidu Bosne i Hercegovine, što je rezultat potpunog izostanka sustavnih arheoloških istraživanja i dosadašnje opće nezainteresiranosti za materijalna svjedočanstva prethodnih populacija. Arheološkom metodologijom ubicirano je ili je pretpostavljeno postojanje svega tridesetak nalazišta za koja se saznanja temelje isključivo na slučajnim nalazima i rezultatima ekognosciranja. Radi se o 21 nalazištu potvrđenom rekognosciranjem terena i 7 slučajnih nalaza s područja unutar granica Parka prirode Blidinje.

A R H E O L O Š K I I Z V O R I

Prapovijesno razdoblje zasada obilježavaju slučajni nalazi bakrenog doba – eneolita i nalazišta brončanog i željeznog doba s karakterističnim naseljima – gradinama i grobovima u obliku kamenih humaka – gomilama. Taj tip nepokretnog spomeničkog naslijeđa pripadao je nositeljima tzv. posuške i cetinske kulture, koji su u razdoblju ranog i srednjeg brončanog doba naseljavali uglavnom područje Hercegovine i srednje Dalmacije, organizirajući manje ruralne aglomeracije otvorenog i utvrđenog tipa, što ukazuje na zemljoradničku i stočarsku nomadsku populaciju. Nepoznavanje paleolitskog i neolitskog razdoblja može se pripisati stanju istraženosti, odnosno neistraženosti prostora. Pećine koje su sve donedavno služile kao skloništa i privremene nastambe potencijalna su arheološka nalazišta paleolitskog čovjeka, te mezolitskih i neolitskih populacija koje su uslijedile. Prvi spomen ovog područja u arheološkoj literaturi potječe iz 1891. zaslugom arheologa amatera Vaclava Radimskog, koji je opisao nalaz kamene sjekire s planine Žabljak u posuškom Vrpolju.1 Kamena sjekira je polovično očuvana, a bez saznanja o okolnostima nalaza možemo je samo okvirno smatrati eneolitičkim ili ranobrončanodobnim oruđem. Kamena sjekira – čekić (tzv. bojna sjekira) iz Donje Drežnice pripada tipu oružja koji se koristio kroz duže razdoblje tijekom eneolita i ranog brončanog doba. Nalazi kamenih sjekira sa Žabljaka i iz Donje Drežnice potvrđuju najranije tragove života na blidinjskom području. M. Mandić 1922. u popisu nepubliciranog pretpovijesnog materijala Zemaljskog muzeja u Sarajevu navodi dio željeznodobne fibule, luk brončane fibule s dugmetima na krajevima s nepoznatog lokaliteta u Rakitnu na Žabljak planini.

Prema Arheološkom leksikonu BiH, nalazi sjekire i fibule sa Žabljaka potječu s istog nalazišta. Najveća zasluga za poznavanje ranog brončanog doba pripada Petru Oreču, koji je na temelju višegodišnjih terenskih obilazaka predočio dragocjene podatke o prapovijesnim nalazištima, prikupio brojne površinske nalaze i ukazao na tipove naselja i njihove osobitosti.

Bez sustavnih istraživanja teško je bliže datirati gradinska naselja, kojima je zajedničko položaj na uzvisini, zaštićenost suhozidom i pojava tzv. gradinske keramike. Na gradinama se često kontinuitet života može pratiti od brončanog i željeznog doba do uspostave rimske vlasti. Od gradinskih naselja to su Katunina – Blidinje, Sesaruša – Blidinje, Podjelinak – Blidinje, Žabljak – Crvenice i Gradina u Žlibu. Gradina Katunina obuhvaća površinu 50×90 m. Sa sjeverne, zapadne i južne strane zaštićena je kamenim suhozidom. Na sjevernoj strani naknadno je podignut ožbukani zid, uz koji se primijete ostatci četiri građevine. Brojni površinski ulomci prapovijesne i “antičke” keramike, te pečene zemlje (lijep ili ostatci ognjišta),žrvnjeva i komada troske svjedoče o kontinuitetu života na ovom mjestu tijekom brončanog, željeznog i rimskog doba.

Sondažna istraživanja obavljena su na lokalitetu Sesaruša – Blidinje tijekom 1978.Prostor veličine 85×85 m bio je opasan suhozidom sa sjevera, juga i istoka. Na vrhu je kasnije podignuta jedna ožbukana građevina, te prokopan kanal dugačak 25, dubok 2,5 i širok 3,5 m. Na površini i u sondi nađeni su komadi zemljanih posuda, izrađevina od kremena, žrvnjeva, troske, brusovi i željezni nož. Gradina je egzistirala u brončano i željezno, te u rimsko doba.

Gradina Podjelinak, dim. 50×25 m, zaštićena je suhozidom sa sjevera, istoka i juga. Površinski nalazi ulomaka zemljanih posuda i žrvnjeva su vrlo rijetki. Smatra se utvrđenim naseljem iz brončanog i željeznog doba. Slična naselja opasana suhozidom sa sitnim ulomcima keramike su gradina na Žabljaku u Crvenicama i Gradina u Žlibu.Tragovi vjerojatno brončanodobnog naselja otvorenog “izvangradinskog” tipa utvrđeni su na lokalitetu Barzonja – Blidinje. Način sahranjivanja u kamenim tumulima – gomilama jedinstven je u čitavoj regiji tijekom brončanog i željeznog doba. Na području Blidinja gomile su registrirane na lokalitetima Hrbine – Risovac, s više gomila od kojih je najistaknutija Zmijska gomila i Marića greblje – Risovac – Lokve O postojanju nekog stupnja robnonovčane privrede krajem željeznog doba svjedoče slučajni nalazi novca, dvije iliro-grčke drahme Dyrrachiuma (229. – 100. g. pr. Kr.) iz Drežnice14 i drahma Apolonije (229. – 100. g. pr. Kr.) s nalazišta Bare u Rakitnu, gdje je nađen i rimski novac Galijena (253 – 268) i Aurelijana (270 – 275)15. Osim ovog novca i tragova nazočnosti Rimljana na prethistorijskim gradinama, uz pretpostavke da su ovuda prolazile neke rimske komunikacije, dosada nema poznatih antičkih spomenika. Jedini ranosrednjovjekovni nalaz je ranobizantski novac Lea I (457.-474.) s nepoznatog nalazišta na Vran planini16, a u Gornjoj Drežnici otkrivena je ostava iz doba bizantske prevlasti u ovim krajevima s oko 300 zlatnika Romana III Argira (1028. – 1034.).

Najviše materijalnih svjedočanstava na području Blidinja ostavilo je srednjovjekovno razdoblje i to u vidu grobalja pod stećcima, jedinstvene pojave srednjovjekovne europske umjetnosti na području Huma i Bosne. Najveći doprinos istraživanju i poznavanju stećaka dao je Šefik Bešlagić, koji je 1959. u radu pod naslovom “Stećci Blidinja” dao detaljan prikaz lokaliteta s opisom pojedinačnih spomenika, ubrajajući ih među najbogatije i najzanimljivije nekropole u Bosni i Hercegovini. Prema Prostornom planu Parka prirode Blidinje, unutar njegovih granica nalazi se 11 nekropola registriranih lokaliteta sa, po dosadašnjoj evidenciji, 384 stećka. Nekropole stećaka smještene su na lokalitetima Brčanj na Risovcu ; Dugo Polje, Vran planina – Badnji ; Marića greblje – Risovac, Lokve ; Barzonja – Blidinje ; Donje Bare, Čvrsnica planina ; Sritna njiva, Donja Drežnica i Lokve, Donja Jablanica , Striževo , Humac – Striževo, Sveća i Križevi – Striževo, Sveća . Većina stećaka je kvalitetne obrade i raznovrsne ornamentike što svjedoči o visokim duhovnim i materijalnim dometima srednjovjekovnog stanovništva, a njihova brojnost ukazuje na značajniju naseljenost ovog kraja u predtursko doba. Zastupljeni su svi karakteristični oblici ove vrste kamenih nadgrobnih spomenika, od amorfnih primjeraka do vrhunski obrađenih sanduka, sljemenjaka i ploča, a raznovrsni repertoar reljefnih motiva, od geometrijskih do figuralnih, čini ove nekropole posebnom cjelinom na čitavom području na kojem se stećci pojavljuju.

PONOR
Toponim Ponor odnosi se na dio polja Brčanj, sjeverno od Risovca, na kojem uvire mali potok i na obližnju nekropolu stećaka na blagoj uzvisini nedaleko od puta. Na nekropoli se nalazi 21 stećak, od toga 7 ploča i 14 sanduka. Spomenici su orijentirani u pravcu zapad-istok, kvalitetno su obrađeni, ali su oštećeni i utonuli u zemlju. Ukrašen je jedan sanduk, ali je sačuvana samo polovina, vjerojatno, turnirske scene koja prikazuje muškarca s mačem i buzdovanom u ruci, te polumjesec.

DUGO POLJE, Vran planina – Badnji
Najveća blidinjska nekropola sa 150 stećaka smještena je na Dugom polju, pored puta za Kedžaru.Većina spomenika je dobro obrađena, ali je veliki broj oštećen i popucao. rijentirani su u pravcu jugozapad-sjeveroistok, u nizovima. Prevladavaju sanduci, a ukrašena su 32 stećka: 5 ploča, 22 sanduka, 5 sljemenjaka. Najčešći motivi su rozete i križevi, zatim polumjesec, bordure i tordirane trake, kružni vijenci, štitovi s mačevima i mač kao samostalan motiv. Posebnost ovog lokaliteta su originalne figuralne scene, nepoznate u uobičajenoj ornamentici stećaka: ljudski likovi s koso uzdignutim rukama ili s rukama na prsima, te prikaz krilatog konja sa zmijom. Uz to se pojavljuju scene kola i lova, te pješačkih turnira s mačevima i buzdovanima, što je također rijedak motiv na čitavom prostoru rasprostiranja ove vrste spomenika.

JEZERO
Uz sjeveroistočnu obalu Blidinjskog jezera, u pravcu Dugog polja, nalaze se ostatci nekada veće nekropole s 4 stećka: 1 ploča, 2 sanduka i 1 sljemenjak.Nekropola Jezero orijentirana je u pravcu istok-zapad.Dva sanduka i sljemenjak ukrašeni su motivima bordura i frizova, križa, rozeta,polumjeseca i ljiljana, te figuralnim scenama lova i kola. MARIĆA greblje – Risovac, Lokve21 U blizini zaseoka Lokve, na kamenoj gomili i oko nje, nalazi se nekropola s 41 stećkom, 10 ploča, 27 sanduka i 4 sljemenjaka. Većina ih je orijentirana u smjeru zapad-istok, odnosno sjeverozapad-jugoistok, a manji dio sjever-jug. Lokalitet se u literaturi naziva Risovac, Marića greblje (groblje) i Suho polje. Ukrašeno je 14 stećaka i to 2 ploče, 14 sanduka i 2 sljemenjaka. Najčešće se javljaju motivi bordura i frizova od povijene lozice s trolistovima i od kosih i cik-cak linija, zatim križevi, uglavnom stilizirani, rozete i polumjesec, te figuralne kompozicije lova, turnira i kola. Oko kilometar dalje prema sjeverozapadu, uz jedan izvor a polju Brčanj, još su dvije ploče i sanduk, oštećene i utonule, vjerojatno ostatci veće uništenenekropole. Pribrajaju se prethodnoj skupini.

BARZONJA – Blidinje
U blizini naselja i jezera, s obje strane puta prema Svinjači, smještena je nekropola Barzonja sa 70 stećaka i to 17 ploča, 50 sanduka i 3 sljemenjaka. Orijentacija stećaka je sjeverozapad-jugoistok. Dio stećaka je utonuo u zemlju. Ukrašeno je 15 spomenika motivima bordura sa spiralama, rozetama, križevima, mačem sa štitom, jelenom i scenama kola, a posebnost je plošno isklesan konj s jahačem.

BARE, Čvrsnica planina
Na jugozapadnim padinama Čvrsnice u Donjim Barama nalazi se nekropola sa 26 stećaka, 13 ploča, 5 sanduka, 4 sljemenjaka, jednim križem i 3 fragmenta sanduka. Smješteni su na manjem uzvišenju ispod Jelinka, a šest stećaka je na jednom od dva tamošnja zemljana tumula. Orijentacija je sjeverozapad-jugoistok.Ukrašeno je 11 spomenika i to 3 ploče, 4 sanduka, 3 sljemenjaka i 1 križ. Prevladavaju motivi kružnih vijenaca, križeva, svastika i štit s mačem. Poseban je motiv stiliziranih ljiljana – križeva. Uz klasične predstave turnira i kola jedinstven je prikaz turnira na konjima sa ženskim likom između njih, koji prate tri figure u arkadama.

SRITNA NJIVA, Donja Drežnica
U neposrednoj blizini pored same Drežanke nalazila se nekropola sa 29 stećaka,7 ploča, 20 sanduka i 2 sljemenjaka, orijentacije zapad-istok. Četiri stećka, tj. 1 ploča, 2 sanduka i 1 sljemenjak bili su ukrašeni motivima frizova od cik-cak ili kosih paralelnih linija, polumjeseca i predstavom čovjeka sa štitom i mačem. Jedinstvena je upotreba križa kao dekorativnog elementa. Oko 500 m uzvodno nalazilo se 6 stećaka u obliku ploča, iste orijentacije. Tri spomenika su bili ukrašeni bordurama od povijenih linija s trolistovima i od cik-cak linija. Nekropola Sritna Njiva je dislocirana.

LOKVE, Donja Jablanica
Na lokalitetu Lokve, kod željezničke postaje, nalazila se nekropola s više stećaka,od kojih su ostala dva, 1 sanduk i 1 sljemenjak na većem razmaku. Orijentirani su u smjeru zapad-istok. Bez ukrasa su.

STRIŽEVO, Striževo
Pored rijeke Drežanke, u blizini sela, nalazi se nekropola sa 16 stećaka u obliku sanduka. Orijentacija spomenika je u smjeru zapad-istok. Spomenici su dobro obrađeni, ali oštećeni. Pet sanduka je ukrašeno reljefima s motivima frizova i cikcak bordura, polumjeseca, rozeta, svastika i „vodenica“.

HUMAC, Striževo – Sveća
Nekropola s 20 stećaka u obliku sanduka, raspoređenih u dvije skupine, smještena je na padinama Humca u zaseoku Sveća. Spomenici su slabo obrađeni i bez ukrasa su.

KRIŽEVI, Striževo – Sveća
Četiri stećka-križa dala su ime lokalitetu Križevi pored rijeke Drežanke, kod zaseoka Sveća. Spomenici su orijentirani u smjeru sjever-jug. Svi su ukrašeni, a kao najčešći motivi javljaju se križ, polumjesec, svastika, razne bordure, te figuralne predstave čovjeka, konja, zmije i scena lova. Uz srednjovjekovni put koji je preko Čvrsnice, Boričevca i Masne Luke povezivao Blidinje i Drežnicu, središte župe kojoj je pripadao i blidinjski kraj, na lokalitetu Toplo kod Drežnice otkriveno je kasnosrednjovjekovno naselje.29 Prigodom arheoloških istraživanja koja je vršila V. Atanackvić – Salčić na nekoliko terasa iznad lijeve obale Drežanke, pri ušću u Neretvu nađeni su ostatci kuća i podzida uz stijene, a u jednom pripećku i ognjište s debljim slojem srednjovjekovne keramike. Ispred drugog pripećka i na padini prema obali Neretve nađeno je dosta ulomaka keramike iste vrste. Kuće su vjerojatno bile drvene i jednom stranom prislonjene uz stijene, a korišteni su i prirodni usjeci u stijenama, osobito na prostoru ispred natpisa vojvode Masna Bubanjića. Natpis je pisan bosančicom i u latiničnom transkriptu glasi: Va ime oca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. Ase dvor oevode(M(a)sna i njegoviju s(i)nu Radosl(a)va i Mirosl(a)va. Se pisa rab b(o)ži i s(ve)tago D(i)mitrija u dni g(ospo)d(i)na krala ugarskoga Loiša i g(spodi)na bana bosan’skoga Tvr’tka. Tko bi to ptr’l da e proklet oc(e)m i s(i)nom i s(ve)tim d(u)hom. Natpis se datira u doba banovanja Tvrtka I. od 1355. do 1357. O postojanju kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture svjedoče ostatci crkve nalokalitetu Crkvina – Badnji. Na nalazištu se primijete temeljni zidovi crkve dim. 13×8, 10 m, debljine 0,70 m.

Jezikoslovna svjedočanstva – toponimi opstaju kao odraz kulturno-povijesnih zbivanja usprkos ratnim razaranjima, mirnodopskom vandalizmu i zubu vremena, koja s lica zemlje brišu materijalne ostatke prošlosti. Toponimi upućuju na rano slavensko naseljavanje ovog prostora, pa tako i na trajno zadržavanje Hrvata. Iako se nitko dosada nije bavio toponomastičkim istraživanjima, nazivi vodotoka (hidronimi), drveća (dendronimi) i brda (oronimi) su dokaz ranih slavenskih tj.hrvatskih naseljavanja. Sažeti pregled očuvanog fundusa spomenika jezika i materijalne kulture upućuje na bogatu toponimiju ovog kraja. Na području Blidinja sačuvani su brojni dendronimi, tj. fitonimi koji se odnose na vazdazeleno ili crnogrično raslinje. U ovu skupinu spadaju nazivi Badnji, Borova glava, Boričevac, Jelova draga, Podborje i sl. Česti su zoonimi izvedeni iz slavenskih naziva za životinje npr. Risovac, Svinjača, Sovićka vrata, Zmijska gomila, Konjsko, Orlovac. Dugo polje, Suho polje ocrtavaju karakteristike ili oblike zemljišta, dok su hidronimi rijetki: Lokve, Bare. U kategoriju toponima koji su nastali kao odraz društvenog života spada Katunina. Poseban toponim je Masna Luka, vjerojatno izvorno Mastanova Luka, koji čuva uspomenu na vlasnika imanja. Mastan Bubanjić spominje se kao svjedok u poveljama kralja Tvrtka iz 1354. i 1355. god. Natpis sa stijene u Toplom kod Drežnice navodi vojvodu Mastana, a uz isto ime veže se i portret visokog dvorskog uglednika kralja Tvrtka I. s crkvene freske iz Dobruna kod Višegrada. Ovo ukazuje da su se na Blidinju nalazili plemenitaški posjedi visokih uglednika bosanskog dvora.

Zaključak

Premda mjesto i uloga područja Blidinja u kulturnoj povijesti do danas nije rasvijetljena, iznesena arheološka, povijesna i jezikoslovna svjedočanstava u sažeto ocrtanoj skici arheološkog zemljovida ističu njegov značaj i potvrđuju kontinuitet života na ovom prostoru.Kulturno-povijesna baština Blidinja još čeka da ju se prepozna kao turistički potencijal i da ulaganjem u uređenje i zaštitu arheoloških lokaliteta postane nezaobilazan dio turističke ponude Parka prirode.

Izvor: Međunarodni znanstveni simpozij BLIDINJE 2015.