DAN KOJI SE PAMTI: Prije 30 godina dinamovci su se golim rukama borili protiv naoružanih milicajaca, a Boban ušao u legendu

Nikad odigrana utakmica Dinama i Zvezde dogodila se 13. svibnja 1990. godine

Povijest pamti mnoge nogometne utakmice, neke zbog njihovih rezultatskih važnosti, neke zbog krasnih golova i asistencija, no ona nikad odigrana na Maksimiru između Dinama i Crvene zvezde ima poseban značaj u glavama hrvatskih navijača, ali i hrvatskog puka.

Utakmica s koje je najpamtljiiji potez udarac koljenom Zvonimira Bobana bila je i utakmica koja je postala simbol hrvatskog otpora prema državi na izdisaju.

Huškački zanos Delija

Mnogi tu utakmicu nazivaju početkom rata u Hrvatskoj, mnogi se sjećaju i da je sljedeće godine odigrano prvenstvo, no svi su složni u tome da je Hrvatska tada rekla ‘ne’.

Sjećanje na 13. svibnja 1990. je i sjećanje na huškački zanos beogradskih Delija koji su divljali još u vlaku iz Beograda, potom i oko stadiona Maksimir, po zagrebačkim kvartovima… Nasilje je eskaliralo na stadionu, s tadašnjom milicijom kao isforsiranim i neuvjerljivim predstavnicima tampon zone između doslovce zaraćeniih strana. Udarce pendrekom po leđima i bubrezima osjetili su sa, ipak, samo jedni – Bad Blue Boysi.

Bobanovo koljeno

Potez s te utakmice, onaj o kojem pričaju generacije navijača kasnije, onaj je koji je zadao Zvonimir Boban koljenom u milicajca koji je mlatio jednog od navijača.

“Bio je to potez za slobodu i protiv ugnjetavanja. Mnogo smo godina bili pod režimom koji nas je tlačio. Bili smo mladi i borili se za naše ideale. Ono što ljudi govore da sam ja udario policajca je izvučeno iz konteksta. On je udarao jednog mladića, nisam to mogao gledati. Nakon te situacije nikad se više nisam potukao. Niti sam ja niti moj udarac postali simbol ustanka već taj dan i svi ljudi koji su se branili. Bio je to ustanak svih. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka. To je bila razlika”, ispričat će mnogo godina kasnije Zvonimir Boban.

Njegove riječi mnogi su spremni tako shvatiti i taj dan definirati kao onaj u kojem je buknula iskra borbe za hrvatsku samostalnost koja je kasnije nastavila kroz Domovinski rat.

Kasnije se i u dokumentarnoj emisiji oglasio i milicajac kojeg je Boban napao Refik Ahmetović. On je objasnio kako je navijača tukao jer je htio njegovom kolegi milicajcu nabiti kantu na glavu te da ga je samo branio. Boban mu je prišao i rekao mu da prestane tući navijača, ali ovaj mu je odgovorio da neće i tako je nastala jedna od najikonskijih scena u povijesti hrvatskog nogometa.

Ahmetović je priznao da su mu njegovi kolege rekli da uzme pištolj i puca Bobanu u leđa, ali da nije htio jer ga ovaj nije ozlijedio svojim udarcem.