Danas je blagdan svetog Ante: Evo zbog čega je on jedan od omiljenih svetaca u Hrvata

Sveti Ante omiljen je svetac u Hrvata, dio gradova mu se s posebnim poštovanjem obraća kao svojem nebeskom zaštitniku, a brojne crkve i župe nose njegovo ime.

Ante je svetac kojeg ljudi diljem svijeta zazivaju zbog tisuću raznih životnih potreba jer je poznat kao spremni pomoćnik u bilo kojoj ljudskoj nevolji. 

U Hercegovini se blagdan obilježava svetim misama, blagoslovom djece i procesijama.

Najveća proslava blagdana svetog Ante održava se na Humcu u Ljubuškom. Također, sveti Ante slavi se u širokobriješkim selima Uzarići i Ljubotići, mostarskom Cimu te Šujici i Busovači.

U Posušju je sv.Ante zaštitnik u župi Sutina. Svečanu svetu Misu u 11:00 sati predvodi don Ante Jukić, župnik u Crnču. Izravan prijenos misnog slavlja možete pratiti i putem valova Radio Posušja.

Sveti Ante  je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Na blagdan sv. Ante posebnost je blagoslov djece i cvijeća, ponajviše ljiljana koji se smatraju njegovim cvijetom.

Tisuće i tisuće vjernika svakog 13. lipnja okupljaju se u župama svetog Ante diljem Hrvatske i BiH kako bi proslavili blagdan tog sveca.

Život svetog Ante

Sveti Ante rođen je kao Fernando Martins de Bluhoes u Lisabonu 1195. Živio je samo 36 godina i preminuo 13. lipnja 1231. Na dan njegove smrti se i slavi njegov dan u cijelom svijetu. 

Kada je stupio u red franjevaca, dobio je ime Antun. Preminuo je u talijanskoj Padovi, gdje i počivaju njegovi ostaci. Po tom mjestu je i dobio nadimak Padovanski. U Portugalu ga štuju kao Santo Antonio de Lisboa. 

Najprije je s 15 godina stupio u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Prelazi u Koimbru u isti red, a nakon osam godina zaredio se za svećenika. Kada je don Pedro u Koimbru donio ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, među njima i ostatke sv. Bernarda, koji su umrli mučeničkom smrću, mladi Fernando dobije poziv da i on stupi u red Franjevaca, što je i učinio 1220.

Ljudi su ga obožavali

Na tisuće ljudi bi se znalo okupiti oko njega i slušati ga pod vedrim nebom. Ljudi su ga voljeli i hrlili njemu ne samo slušati ga, već i razgovarati s njim i ispovijedati mu se. Zbog svojih propovjedačkih vještina i življenja Evanđelja 1222. sv. Franjo ga je imenovao učiteljem bogoslovije u Bologni te je tako postao prvi franjevac učitelj bogoslovije. Dvije godine kasnije napisao je svoje govore o poslanicama 278 na broju.

Nakon što je 1226. umro sv. Franjo, sv. Ante u 32. godini postao je provincijal proširene bolonjske provincije u sjevernoj Italiji. U tim je krajevima revno propovijedao, proširio red i činio čuda. U Rim odlazi 1230. na par mjeseci da pomogne u radu franjevaca.

No 13. lipnja 1231. sv. Ante umire u 36 godini u Arcelli kraj Padove. Braća su ga na njegovu želju pokopala u padovanskoj crkve sv. Marije Veće. Već u svibnju 1232. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim te se odmah počela i graditi crkva njemu u ime. Završili su je 1263. U travnju te godine prenijeli su njegovo tijelo u tu crkvu, otvorili lijes i ostali zapanjeni. Tijelo mu je bilo istrulilo, ali jezik je ostao cijel i rumen sve do danas. 

Čuda sv. Ante

Uklanja bolove ženi

Dok je Svečevo tijelo još bilo izloženo i nepokopano, k njemu je došla u molitvi časna sestra iz reda klarisa. Zatražila je od Gospodina da je po zagovoru Sveca udari svim kaznama za grijehe što ih je, može biti, ranije učinila. Vratila se u samostan i odmah su je uzeli toliki bolovi u cijelome tijelu, da nije bila sposobna ni za jedno zajedničko djelo, tako da se čak za objedom morala pretvarati da uzima hranu. Bolovi su jačali i jačali i nadmašivali njezine snage. Zadobila je milost i trpjela je za svoj zavjet koji je tražila.

Obratila se ponovno zagovoru Sveca i sjetila se da je krišom donijela s odra komadić svečeve odjeće. Zamolila je jednu sestru da taj komadić donese u njezinu ćeliju. Ova je to spremno učinila i čim je počela moliti s relikvijom Sveca u rukama, odmah su bolovi nestali, a ona je nastavila slaviti Boga u njegovim miljenicima.

Slijepi su progledali

Fratar Teodoriko iz Apulije u južnoj Italiji bio je slijep na jedno oko. Pješice je došao u Padovu, prevalivši toliki put kao običan hodočasnik. Ostao je boraviti među braćom u Padovi i redovito odlazio na Svečev grob moleći se za ozdravljenje. Uskoro je zadobio vid i drugoga oka i vratio se svojoj braći fratrima u Apuliju slaveći i hvaleći Boga u svojim svetima. Jednako je tako ozdravila djevojčica Auriema koja je godinu i pol bila slijepa. Donijeli su je na grob, usrdno se pomolili i djevojčica je zagovorom Sveca zadobila vid.

Njemica imena Karolina sedam je godina bila slijepa. Doveli su je na Svečev grob po njezinoj želji i zavjetu. Dok je molila pokraj groba, odjedanput je progledala i sva presretna zahvalila Bogu što joj je Svečevim zagovorom dao toliki dar milosti i vjere.