FRAMAŠ: Zanemarujemo ono bitno za Božić!

Reklame od Coca-Cole odavno se vrte, grad je ukrašen, vrijeme je prohladno i svi smo ushićeni jer znamo kako dolazi jedan od najljepših dijelova godine – Božić. Uz snijeg, jelke, “Sam u kući” (1 ,2, 3, 4, 5), breskvice i ostale suhe kolače, moramo se zapitati je li si ostavljamo dovoljno vremena da se osvrnemo na bit Božića, na slavljenika, na važnost toga cijelog blagdana.

Rođenje našeg spasitelja

Sve se više osjeća kako zanemarujemo ono bitno za Božić – rođenje našega Spasitelja. I tako uzimamo advent kao vrijeme pripreme za zaključivanje ocjena, a ne za pripremanje duše, a Božić nam predstavlja samo broj i kvalitetu darova koji će se možda/možda ne, naći ispod jelke. Božić je postao simbol nečega posve drugoga. Smatram da je Božić prije bio više orijentiran ka udruživanju obitelji, okupljanju oko stola dok se pale svijeće, i govore zajedničke molitve… Dok sada, iako smo zajedno, možemo biti usamljeni u dnevnom boravku u prisutnosti cijele naše obitelji, sa svojim mislima na doček Nove godine. To što pokušavam reći je da uza sve ukrase koje donosi Božić, jer su nezaobilazni, ipak stavimo naglasak na Boga. Ne samo u molitvi , već i u djelima.

Hraniti se Božjom riječi

“Božić je vrijeme darivanja!” Ako je to ispravno zašto i mi ne bi pokušali nekom drugom pomoći, toplom riječi i savjetom. Pogledati one manje sretne od nas, siromašne, koji za Božić neće okusiti prepun blagdanski stol. Oni su prikaz kako i u vrijeme raskoši postoji netko zanemaren. Baš kao što je Isus na dan svog rođenja, jedan od najvećih događaja u povijesti čovječanstva, bio odbačen i prisiljen na bijedu te nelagodu jedne špilje. Osobno, želim provesti Božić s onim najbližima, pokloniti im više vremena i pažnje, hraniti se Božjom riječi i veseliti se zajedništvu u slavljenju malog djetašca koje će spasiti sve nas. Svima vam od srca želim blagoslovljen Božić te da svečano proslavimo ono što Božić uistinu jest.

D.B., framaš/frama-posusje.com