Hodočašće Posušana na Bobovac
Molitveni dan za Domovinu i hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga i redarstvenih snaga Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine upriličen je na Bobovcu kod Kraljeve Sutjeske.
Misno slavlje na Bobovcu, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u suradnji sa vojnim biskupima u BiH i Republici Hrvatskoj, monsinjorom Tomom Vukšićem i monsinjorom Jurijem Jezerincem, te uz koncelebraciju vojnih kapelana i drugih svećenika.
Molitvena procesija
Prigodnu propovijed uputio je i biskup Vukšić. Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem kod rijeke Bukovice ispod starog grada Bobovca, odakle se po običaju organizirano, u molitvenoj procesiji, krenulo prema Bobovcu.
Kardinal Puljić odredio je i da se 25. listopada, na smrtni dan kraljice Katarine Kosača, u svim župama slavi Misa za Domovinu. Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.
Ove godine kardinal Pulljić obilježava dvadesetu godišnjicu od stupanja na mjesto metropolita vrhbosanskog. Tim povodom pripadnici Granične policije uručili su prigodnu sliku kardinalu Puljiću.
Znak sjećanja na dan smrti kraljice Katarine Kosače
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (Blagaj kod Mostara ,1425.? – Rim, 25. listopada 1478.), žena pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša, proglašena blaženom, članica franjevačkog svjetovnog reda.
Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica Katarina, koja se privremeno sklonila u Ljetnikovac “Kozov Grad” iznad Fojnice, konjima, po legendi “naopako” potkovanim, sa pratnjom povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika.
U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju neovisnost i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”.
BiH ostavila djeci u nasljedstvo
Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci i prisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koje je podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Isaković (jedna od rijetkih žena u čiju je čast sagrađena ovakva vrsta mauzoleja).
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom.
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ako se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom. Legenda kaže da je upravo Katarina seoske žene u Kraljevoj Sutjesci naučila vesti takve rupce.
Posusje.online/Foto : P.R
