Poslušajte propovijed fra Valentina Vukoje o kojoj svi pričaju

Širokobriješki franjevac fra Valentin Vukoja održao je u nedjelju na svetim misama u Širokom Brijegu i Humcu propovijed o kojoj će se dugo pričati.

Snimka njegove snažne i oštre propovijedi oduševila je mnoge, a objavljena je na YouTubeu. Župni vikar u Župi Uznesenja BDM u Širokom Brijegu dotaknuo se tri teme: evanđelja po Mateju, molitve za žive i molitve za mrtve.

Čuvajmo svoj narod. Nemoj ljubiti novac. Vi koji možete, vi koji imate, evanđelje vam dira u pare, ne ja. Učinite sve… Pogledajte samo – četveročlana obitelj: otac, majka i dvoje djece da pojedu za ručak po sedvič od 3 KM je li to 12 KM? Večeru isto toliko, je li to 24 marke puta 30 dana, samo da po dva sendviča dnevno pojedu je li to 720 KM? Gdje je doručak, gdje je škola, gdje je sprovod, vjenčanje, drva, struja, telefon i da ne brojim… Borite se za svoj narod. Imaš dva puta: da siđeš u prošlost ili da odeš u povijest. I što imam iza tebe reći? Nije se dugo patio; to je sve najljepše što mogu reći o tebi kad umreš. A mogao si spasiti svoj narod. 

Šta će ti tri stana u Makarskoj, šta će ti kuće po Zagrebu?! Naš narod ovdje treba spašavati i mi se bojimo to reći. Evanđelje koje ne dira u tvoje novce nema veze s tobom iako se ovdje pričešćuješ. Mi smo dužni spasiti svoj puk, svi koji možemo. Vidi koliki ti je prihod, koliki je rashod, koliko treba staviti za unaprijeđenje naših firmi, za proširenje radnih mjesta. Stavi koliko treba meni osobno za život i onda raspodijeli radniku svakome njegovo, da se mi veselimo i da imamo zdravu i veselu starost.

E, ovo ti je u Mateju, sve drugo su priče koje ja ne podnosim. E, zato braćo jer vas ljubim. Ima li većeg dara od onog kada se netko među nama tobom ponosi… ”da mi nije bilo njega”!, kazao je, između ostalog, popularni fra Vale koji je na kraju svoje homilije nagrađen aplauzom okupljenih vjernika.

Fra Valentin Vukoja rođen je 1969. godine u Ljubotićima u župi Kočerin kod Širokoga Brijega. Za svećenika je zaređen 21. travnja 1996. u New Yorku, gdje je proveo dvije godine s iseljenicima. Doživotne zavjete dao je 17. rujna 1994. godine.

(www.jabuka.tv)