Select Page

IMOTSKI: Kako je vila usred ničega postala biznis za cijelu obitelj

IMOTSKI: Kako je vila usred ničega postala biznis za cijelu obitelj

Imoćani se okrenuše turizmu, jednoj od najpotentnijih grana razvoja. I to kako… Praktički preko noći postadoše perjanica razvoja te grane u Dalmatinskoj zagori, sa zapanjujućim rezultatima. Spomenimo samo neke.

Prije desetak godina u Imotskoj krajini zabilježeno je desetak tisuća noćenja, od toga 50 posto stranih gostiju. Prošle godine 78 tisuća, od toga 95 posto stranih gostiju. Ove godine očekuje ih se do sto tisuća. Prije desetak godina bila je tu jedna ili dvije kuće za odmor s bazenom, ove ih je godine više od tristo.

Imoćani prvi dobiše u kontinentalnoj Hrvatskoj Strategiju razvoja turizma do 2025. godine, prvi objediniše sve turističke zajednice iz osam općina i grada Imotskog u jednu.

Predstavljen dokument ‘Strategija razvoja turizma Imotske krajine do 2025. godine’: ‘Rezultati u posljednjih nekoliko godina daju veliki prostor napretku’

Zadržimo se na samo jednom segmentu razvoja, kućama za odmor u ruralnim područjima Imotske krajine i u Imotskom. Objekti jedan ljepši od drugog, a neki su prave majstorske rukotvorine imotskih građevinara i kamenoklesara.

Restaurirale su se stare i napuštene kuće u napuštenim zaseocima, izgradile se nove kreditima, ušteđevinom, zadnjom kunom ispod madraca. A o interijerima većine tih ljepotica ne treba trošiti ni riječi. Slike govore sve.

O sadržajima, teretanama, igraonicama za djecu, nadstrešnicama, kaminima, teniskim terenima, biciklističkim i pješačkim stazama da i ne govorimo. Ovaj put s razumom, ne očekujući da će im se sve preko noći vratiti. Iz sezone u sezonu.

Prvo su popunili jedan tjedan, pa tri, pa deset, pa dvadeset. Neki i više. I iz godine u godinu produžavali sezonu. Prije je to bio srpanj i kolovoz, a sada traje od svibnja do kraja listopada. Pa zar to zorno ne potvrđuje njihovu predanost turizmu? Cijele su obitelji preko noći uletjele u taj posao.

I evo, ova priča izlazi iz jedne takve obitelji. Ovaj put ne iz nekog imotskog ruralnog područja, nego iz samoga Imotskog.

Riječ je o obitelji Mate i Marije Bago iz Imotskog čija je kuća uza sam istočni rub Modroga jezera. Dvoje djece, kći i sin, nevjesta, troje unučadi, dakle njih osmero, i trebalo je misliti o budućnosti. Mate, vrstan građevinar i glazbenik, radio je na sve četiri strane, no trebalo je krenuti u neki iskorak. I onda se ukazao turizam.

Prije šest godina u jednom od najsačuvanijih i najljepših prirodnih kutaka grada, u takozvanom Borku, izgradio je na djedovskim parcelama prekrasnu kamenu ljepoticu. I podarit će je od svibnja ove godine turistima.

No, kad smo Matu pitali da nam on ili supruga ispričaju priču o njihovu ulasku u turističke vode, dao nam je odgovor:

– Pa najbolje je da vam moja kćerka Andrea i nevjesta Anela kažu sve o tome. U nas vam svaki član obitelji ima isto mišljenje i isto znanje o cijelom našem projektu, a njih dvije su bile u projektu od prvog iskopa temelja do postavljanja zadnje čaše u vitrini i zadnjeg ručnika u kupaonici naše vile Borak.

A vila Borak pravi je kameni ručni rad. Pune četiri godine klesan, osmišljavan, jednostavno čaroban.

– Da, sve je to otac svojim rukama izgradio. Mi jesmo pomagali, ali on je majstorski naše ideje pretvarao u stvarnost – veli Andrea, studentica pete godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru.

– Kad smo 2013. godine započeli, razmišljanja su bila da će kao, eto, turizam možda profunkcionirati, a ako i ne bude, obitelj nam je brojna i falit će prostora. I tako iz dana u dan sagradiš nešto, pa ti dođe ideja za ovo, ono, i tako smo mi projektirali, a otac gradio, i vidite, danas imamo kamenu ljepoticu.

Četiri sobe, svaka sa svojom kupaonicom, pa još jedna, pa velika kuhinja, dnevni boravak, skalini od našega drva, prostori za rekreaciju gostiju, bazen, vanjska nadstrešnica sa stolom za druženje i objede, četiri pristave zasađene domaćim voćkama i povrćem, zatvorena garaža. Interijer opremljen suvremenim namještajem, kuhinja s lijepim posuđem, TV prijemnici, računala… A sami vidite, mir i tišina, cvrkut ptica i ništa više.

Već za početak našeg turističkog posla imamo rezerviranih deset tjedana. Dolaze nam gosti iz Švedske, Njemačke, Danske, Engleske i Poljske. Bit će i naših.

Za sada nismo razmišljali od ponudi hrane, ali, eto, imamo uz kuću prave male vrtove s domaćim povrćem, a ako gosti budu tražili, znate da je u Baga uvijek bila dobra spiza. Neće im ništa faliti.

Po prirodi sam optimist i mislim da je ovo pametan obiteljski iskorak. Ne planiramo stati, vidjet ćemo recenzije gostiju, možda sljedeće godine nikne i teniski teren. Ići će to, vidjet ćete – puna optimizma rekla nam je simpatična Andrea.

A nevjesta Anela na porodiljnom je dopustu i pored troje djece uvijek je nalazila vremena da bude u žiži projekta, što čišćenjem, što idejama.

– Kao članovi obitelji, ja i moj muž Miroslav bili smo tu. Miro je pomagao djeveru, a ja i Andrea smo donosile, čistile, sređivale svaki kutak naše vile. Zapravo, svaki je član obitelji uređivao poneku prostoriju po svojoj ideji i ispalo je fantastično.

Jedva čekamo prve goste da vidimo što oni kažu. Sve ovo što vidite iz naše je kućne radinosti. Vidim veliku budućnost u turizmu. I ja i muž dugo smo radili u Orebiću, vidjeli smo kako to rade dolje. Zašto to ne bismo i mi mogli ovdje? Ova priroda i ovaj mir, pa hrana, ne može se s tim faliti, vidjet ćete – veli nevjesta Anela.

Obitelj Bago dobila je 37 tisuća kuna od Županije kao poticaj za razvoj turističke ponude. Novac je utrošen na uređenje interijera, u sve ostalo uložili su sami. Udarnički je to bio rad, vele.

Danas uživaju gledajući svoju vilu. Hvale TZ Imotu na suradnji, a Andrea i Anela govore engleski pa neće biti problema u konverzaciji s gostima.

Pozdravljaju donošenje Strategije razvoja, pozivaju na otvaranje makar jednog restorana u Imotskom s domaćom hranom, jednostavno, u turizmu vide budućnost. A što nakon svega kazati nego sretno, Bagići, u prvoj godini novog životnog izazova.

Slobodna Dalmacija

OGLASI

Loading