Istina o HVO-u!

Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) bila je oružana snaga hrvatskog (i dijelom bošnjačkog) naroda u vrijeme rata u BiH. HVO je imao ključnu ulogu obrane područja BiH nastanjene Hrvatima (zapadne Hercegovina) ili miješanim hrvatsko-bošnjačkim stanovništvom (Mostar, sjeverna Hercegovina, Posavina, Srednja Bosna). Ta uloga je bila povijesna jer je upravo HVO bio ključna organizacijska i vojna oružana snaga koja je zaustavila prvi i najjači nalet JNA i Srba 1992. na BiH. U postrojbama HVO-a nalazio se tada veliki broj Bošnjaka muslimanske vjeroispovijedi koji se u tim prvim danima rata borio zajednički s Hrvatima protiv Srba.

Ta borba 1992. bila je ključna da cijela BiH ne padne u ruke Srba, pa tako Hrvati i HVO imaju dvostruku i povijesnu zaslugu održavanja BiH (koju su Srbi htjeli uništiti): bez njihovog DA na referendumu BIH ne bi mogla proglasiti samostalnost i neovisnost, a bez HVO-a pala bi u srpske ruke.

Na kraju rata HVO je imao ključnu ulogu u oslobađanju BiH od Srba, te je uz pomoć HV-a doveo Srbe za pregovarački stol u Daytonu.

„Mogu slobodno reći kako je doprinos obrani BiH HVO veći od onoga Armije BiH. Hrvati su kroz stradanja pokazali koliko vole ovu zemlju. Danas smo svjedoci pokušaja da se povijest piše onako kako neki žele. To nećemo dopustiti“, rekao je 2014. Željko Raguž, predsjednik Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, za Vecernji.ba

Taj centar je osnovan tek 2012., dok su ga Bošnjaci osnovali 1992., a Srbi 1999. To govori o pogrešnoj politici i Hrvatske i stranaka koje vode Hrvate u BiH prema hrvatskom narodu u susjednoj zemlji.

Pet činjenica o HVO-u koje trebate znati:

1. HVO je bio organiziran zbog srpske agresije na BiH

HVO je službeno organiziran i osnovan 8. travnja 1992. kada je počela agresija Srba i JNA na BiH. Iako je to dan službenog ustroja, vojne postrojbe sastavljene od Hrvata (i muslimana) organizirane su već u jesen 1991. kao jezgra budućeg HVO.
Zbog toga je HVO puno bolje organiziran dočekao agresiju na BiH nego Armija BiH organizirana na područjima gdje su živjeli muslimani.
Ta činjenica spasila je Bosnu i Hercegovinu.

2. HVO je bio od početka sastavljen od Hrvata i Bošnjaka muslimana

Zbog vrlo slabe organizacije muslimana i priprema za agresiju JNA i Srba na BiH, veliki broj muslimana pridružio se od početka HVO-u koji je bio puno bolje organiziran. Zbog toga je početkom rata znatan broj muslimana ratovao rame uz rame sa Hrvatima. To je bilo posebno istaknuto u područjima gdje su živjeli zajedno kao Bosanska posavina, Mostar, Srednja Bosna i drugdje.

Danas se ta činjenica pokušava sakriti od strane bošnjačkih vlasti, ali situaciju zorno dočarava činjenica da je u obrani Dervente od 593 poginula pripadnika 103. brigade HVO-a čak 190 Bošnjaka muslimana.

„Ove se godine, dakle, nijedan političar, Bošnjak, nije pojavio na obilježavanju 103. brigade HVO-a, koja je u svojim redovima imala znatan broj Bošnjaka. Biće da kod njih ovo HVO ima loš predznak. Prošle godine kada je bilo obilježavanje godišnjice ove brigade Adil Osmanović je barem poslao izaslanika. Ove se godine nitko nije pojavio“ rekao je Eno Mujkić, jedan od Bošnjaka zapovjednika 103. brigade HVO-a, objašnjavajući kako su odnosi Bošnjaka i Hrvata u toj brigadi bili dobri.

„Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto“, kaže Mujkić.

3. HVO pomagao u naoružavanju Bošnjaka i zbrinjavanju njihovih ranjenika i izbjeglica

Pošto je oružje Teritorijalne obrane BiH (TO BiH) najvećim dijelom dospjelo u ruke JNA i Srba, naoružavanje Bošnjaka muslimana najvećim je dijelom išlo preko ratom zahvaćene Hrvatske i područja koje je držao pod kontrolom HVO.

Da su Hrvatska i HVO postupili kao Srbija i srpska vojska u BiH Bošnjaci bi bili izbrisani sa lica zemlje!

Tako napr. 30. i 31. listopada 1991. predsjednik BiH Alija Izetbegović napravio je sporazum u Teheranu da se oružje za obranu BiH doprema preko Hrvatske i teritorija pod nadzorom HVO-a. (https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/123/t231a.htm). Posredničkom ulogom i pomoći Hrvata naoružavan je bošnjački narod.

Preko Beograda i Republike Srpske nije došao niti jedan metak u ruke Bošnjaka muslimana.

Hrvatska, kao i Hrvati u BiH u dijelovima pod kontrolom HVO-a, zbrinjavali su izbjeglice i prognanike početkom rata bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Tako je 1992. veliki broj muslimana protjeran etničkim čišćenjem Srba zbrinut u Hrvatskoj i područjima BiH pod nadzorom HVO-a. Od početka rata do sredine listopada 1994., dakle čak i tijekom sukoba između Hrvata i Bošnjaka-muslimana, Ured Vlade Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice pomogao je u zbrinjavanju više od 600 000 izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine (oko 425 000 Bošnjaka-muslimana, oko 170 000 Hrvata i oko 5000 ostalih). Istodobno, uz pripadnike HVO-a, u bolnicama su liječeni su ranjeni pripadnici Armije BiH i civili – Bošnjaci-muslimani iz Bosne i Hercegovine.

4. HVO je obranio strateška područja BiH

Početkom rata JNA i Srbi su imali tri ključna cilja: stvaranje koridora prema Banja Luci, prodor dolinom Neretve prema moru (Dalmaciji) i opkoljavanje Sarajeva. Upravo su Hrvati i HVO pružili najveći otpor Srbima u onemogućavanju toga. Velike borbe koje su se vodile za Bosansku Posavinu djelo su organiziranja Hrvata i HVO-a. Iako je veliki dio Posavine pao u srpske ruke, što je bio njihov najvažniji cilj u BiH, otpor HVO-a je otupio oštricu srpske vojske u početnim danima rata.

Čak i u Sarajevu gdje je živio mali broj Hrvata HVO je imao svoju brigadu „Kralj Tvrtko“ koja je zajedno sa Armijom BiH branila Sarajevo od Srba.

1992. HVO je spriječio srpske snage da zauzmu strateški iznimno značajna područja u BiH – Mostar i dolinu Neretve, cijelu Bosansku Posavinu, područja Livna, Tomislavgrada, Rame i Neuma.

5. HVO je (sa Armijom BiH i HV-om) oslobodio BiH

U Operaciji Cincar, prvoj koordiniranoj akciji HVO-a i Armije BiH, koja je trajala od 1. studenog do 3. studenog 1994., oslobođeno je područje ukupne površine 200 četvornih kilometara, a vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar. Otvorena je cesta Bugojno – Livno te je oslobođen veći dio strateški izuzetno važnog Kupreškog polja i sam gradić Kupres i okolna sela.

Nakon toga HVO, zajedno sa HV-om i Armijom BiH, oslobađa veliki dio zemlje što je bio preduvjet za mir i Daytonski sporazum. Osim toga, HVO je sa HV-om sudjelovao u ofenzivnim akcijama u zapadnoj Bosni kojima je spriječen masakr veći od Srebrenice – deblokada Bihaćke enklave koja je bila na izdisaju i na koju je srpska strana koncentrirala snage za napad.

Zapravo, za ocjenu karaktera i razumijevanje uloge HVO-a može poslužiti završna izjava generala Slobodana Praljka na suđenju u Haagu, 21. rujna 2011.: “Nikada u povijesti ratovanja jedan narod (Hrvati) nije tako i toliko pomogao drugi narod (Bošnjake-muslimane), i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku, Armiju BiH, protiv Hrvata, HVO-a u BiH. Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske, HVO-a, nije propuštao konvoje oružja (i ostaloga) drugoj vojsci (Armiji BiH) i onda kada je ta vojska (Armija BiH) to oružje i ostalo koristila za napade na one koji su joj to propustili” (Završna riječ generala Slobodana Praljka u Haagu, 21. rujna 2011).

Petar Horvatić