Kako izgleda i što simbolizira obred posvećenja crkve koji u petak očekujemo u posuškoj župi?

Posveta jedne crkve jedinstveni je čin koji se vrlo rijetko događa. Vjernici tijekom svoga života svjedoče jednom ili nijednom ovom činu, tako da je svaka ova posveta doista veliki događaj za jednu župnu zajednicu. Kako izgleda obred posvete crkve i što on svojim redoslijednom i svakim pojedinim činom znači, raspitali smo se u posuškoj župi.

Praktične napomene za dan posvete

U idući petak se slavi Blažena Djevica Marija Kraljica neba i zemlje. I na taj dan U 18:00 sati će biti posveta nove posuške crkve te tim činom ovaj dan postaje svetkovina za ovu župu, stoga taj petak nema posta ni nemrsa za vjernike.

Tom prigodom također možete zadobiti i potpuni oprost.

„Vrata crkve će biti zatvorena i red posvete počinje na vanjskom oltaru, tako da vas pozivamo da budete ispred vanjskog oltara – stepenice i crkveni plato trebaju biti slobodni – odakle ćemo u svečanoj procesiji svi zajedno ući u crkvu.

Budući da će biti gužva i da će parking biti zauzet za organizaciju slavlja, molimo vas da vas što više dođe pješice, ili da vozila ostavite malo dalje od crkvenog dvorišta.

Nakon posvete će biti zakuska za sve vas vjernike na crkvenim igralištima. Svi ste dobro došli bez ikakvih obaveza.

Od posvete crkve sva liturgijska slavlja će se slaviti u novoj crkvi“, priopćeno je za naš radio iz posuške župe.

POSVETA NOVE CRKVE U POSUŠJU

Ovdje vam donosimo i obred posvete, pa ga možete proučiti kako bismo mogli što više sudjelovati u ovom slavlju:

Svojom smrću i uskrsnućem Krist je postao pravi i savršeni hram te u sebi sabrao sav spašeni narod. Taj sveti narod – Crkva Krstova sjedinjena na sliku Presvetoga Trojstva ujedno je i hram Boga živoga, a svaki pojedini član Crkve zapravo je živo kamenje koje izgrađuje Kristovu zajednicu. Stoga se od davnina naziva crkvom i zgrada u kojoj se sabire Krstova živa zajednica. Kao vidljiva zgrada ona je osobiti znak zajedništva nebeske i zemaljske Crkve te kao takva od davnina se zgrada crkve posvećivala naročito svečanim obredom čime ta zgrada postaje posebnom Božjom kućom namijenjena isključivo okupljanju Božjega naroda, molitvi i slavlju svetih otajstava.

Obred posvete započinje svečanim ulaskom u crkvu. On se odvija tako da se sva zajednica okupi ispred vanjskog oltara gdje će biti izložene moći bl. Alojzija Stepinca. Po procesijskom dolasku biskup ističe povezanost slavlja euharistije i obreda posvete, naglašavajući važnost navještaja Božje riječi, krsnog zdenca kao mjesta gdje se rađa kršćanska zajednica i usmjerenost sakramentalnog života prema rastu zajednice u pravi duhovni hram. Nakon uvodnih riječi biskup odlazi do vrata crkve te pozove župnika da otvori vrata crkve, a zajednicu da se kao putujuća, hodočasnička Crkva zaputi u dom Gospodnji.

Nakon obreda ulaska u crkvu biskup blagoslivlja vodu kojom škropi narod kao izraz pokore i spomen na krštenje. Zatim škropi zidove i oltar nove crkve što označava čišćenja duhovnog hrama i zajednice vjernika. Riječi blagoslova ističu da je voda znak krsne kupelji koja vjernike čini novim stvorenjem u Kristu i živim hramom Duha Svetoga. Moli se da okupljeni vjernici, ali i svi koji će se u crkvi i ubuduće okupljati i ondje slaviti sveta otajstva zajedno stignu u nebeski Jeruzalem.

Zatim slijedi liturgija riječi. Zajednica se rađa od Riječi, njome se hrani i pomoću nje raste i razvija se. Navještaj Božje riječi i inauguracija ambona slave se na način da biskup knjigu koja sadrži misna čitanja – Lekcionar pokaže narodu i govori: »Neka u ovoj dvorani uvijek odjekuje Božja riječ. Neka vam otvara otajstvo Kristovo i u Crkvi ostvaruje vaše spasenje«. Zatim biskup daje lekcionar prvom od čitača koji odlazi do ambona noseći lekcionar otvara ga i naviješta Božju riječ. Nakon čitanja biskup drži homiliju te nakon nje govori se Ispovijest vjere.

Zatim slijedi liturgija riječi. Zajednica se rađa od Riječi, njome se hrani i pomoću nje raste i razvija se. Navještaj Božje riječi i inauguracija ambona slave se na način da biskup knjigu koja sadrži misna čitanja – Lekcionar pokaže narodu i govori: »Neka u ovoj dvorani uvijek odjekuje Božja riječ. Neka vam otvara otajstvo Kristovo i u Crkvi ostvaruje vaše spasenje«. Zatim biskup daje lekcionar prvom od čitača koji odlazi do ambona noseći lekcionar otvara ga i naviješta Božju riječ. Nakon čitanja biskup drži homiliju te nakon nje govori se Ispovijest vjere.

Potom biskup izgovara posvetnu molitvu kojom se izražava nakana da se crkva zauvijek posveti Bogu i zaziva se njegov blagoslov. Takva posvetna molitva, zajednička tradicijama kršćanskih zajednica na Istoku i na Zapadu, ne umanjuje važnost euharistijskog slavlja kao najvažnijeg obreda i jedinog neophodnog za posvetu crkve. Molitva izražava na jasan način želju zajednice da Bog posveti na trajan način novo mjesto kulta i moli milost da bude mjesto i znak za slavljenje svetih otajstava, mjesto molitve, milosrđa i autentičnoga evanđeoskog života kojim vjernici nastoje živjeti.

Obredi pomazanja, kađenja, pokrivanja i rasvjetljavanja oltara i crkve izražavaju i pojašnjavaju vidljivim znakovima neke aspekte onoga nevidljivoga djelovanja koje Gospodin vrši po Crkvi kada ona slavi božanska otajstva, osobito euharistiju. Krizmano ulje, koje se u liturgiji još koristi za pomazanje krštenika, krizmanika te svećeničkog i biskupskog ređenja, biskup izlijeva na sredini i na četiri kuta oltara te pomazuje cijelu oltarnu ploču. Na četiri nosiva zida crkve postavljeni su križevi od kamena te se na tim mjestima pomazuju i zidovi crkve.  Znakovito je pomazanje najprije oltara pa zidova: od pomazanja Krista dolazi se do pomazanja vjernika jer su stijene crkve simbol vjernika kao duhovnog kamena. Oltar i crkva pomazanjem postaju vidljiv znak otajstva Krista i Crkve. Krizmanim pomazanjem oltar postaje simbol Krista – Pomazanika. Otac ga je pomazao Duhom Svetim i učinio ga Velikim svećenikom, tako da prinosi žrtvu svoga tijela na oltaru za spasenje svih. Pomazanje crkve znači da je potpuno i trajno posvećena kršćanskom bogoslužju te označavaju da je crkva slika svetog grada nebeskoga Jeruzalema.

Nakon obreda pomazanja na oltar se stavlja žarište za paljenje tamjana. Tamjan koji se pali na oltaru označava da se Kristova žrtva ovjekovječena na oltaru u otajstvu uzdiže k Bogu kao miomiris, a ujedno označava da se molitve vjernika uzdižu do Božjeg prijestolja. Potom se pokadi oltar, biskup, narod i zidovi crkve. Kađenje unutrašnjosti crkve ukazuje da posvetom ona postaje kuća molitve. No, kadi se prije svega Božji narod jer je on živi hram, u kojem je svaki vjernik duhovni oltar.

Nakon obreda kađenje poslužitelji će pokriti oltar oltarnikom te pripremiti što je potrebno za slavlje misne žrtve. Pokrivanje oltara pokazuje da je oltar mjesto i euharistijske žrtve i stol Gospodnji. Oko njega stoje svećenici i vjernici koji zajedno proslavljaju Kristovo djelo spasenja, iako s različitim službama i zadaćama. Iz toga je razloga oltar, stol žrtvene gozbe, pripremljen i svečano ukrašen. Time postaje izraziti znak da svi vjernici s radošću pristupaju ovom stolu Gospodnjem, da se nahrane božanskom hranom, odnosno Tijelom i Krvlju darovanog Krista.

Nakon pokrivanja oltara slijedi obred rasvjetljavanja. Do tada se u slavlju ne govori o svjetlu i nema niti svijeća niti svjetla. Rasvjetljavanje oltara, a zatim i rasvjetljavanje crkve, označava da je Krist svjetlo koje prosvjetljuje ljude. Crkva svijetli tim istim Kristovim svjetlom i kroz nju Bog zahvaća sve ljude. Biskup pruža poslužitelju upaljenu svijeću te odlazi do oltara i pali svijeće za euharistijsko slavlje. Zatim se pale sve svijeće i sva svjetla u crkvi u znak radosti.

Nakon pripreme oltara, biskup slavi euharistiju koja je najstariji, najvažniji i najuzvišeniji dio cijeloga obreda. Slavlje euharistije je dio obreda posvete jer se slavljenjem euharistijske žrtve doseže i znakovima jasno očituje glavna svrha za koju je crkva sagrađena i oltar podignut. Prema tradiciji Crkve euharistija, koja posvećuje srca onih koji je primaju,  posvećuje oltar i mjesto slavlja. U njoj svaki drugi obred, svaka molitva i svaki čin Kristove zajednice zadobiva smisao. 

Nakon pričesti slijedi obred svečane inauguracije svetohranište. Posuda s Presvetim Sakramentom ostavlja se na oltaru, a biskup klekne i pokadi Presveto. Zatim uzima posudu te kreće ophod do svetohraništa. Stavlja posudu s Presvetim sakramentom u svetohranište, pokadi Presveti Sakrament te neko vrijem moli u tišini. Potom se upali svjetiljka, vječno svjetlo, koje će ostati stalno upaljena u blizini svetohraništa kao znak stvarne Kristove prisutnosti u novoposvećenoj crkvi te stalne Krstove blizine svojoj zajednici koja bez njega nema života.

Radioposusje.ba