Kristijan Iličić istražio ljepote Parka prirode Blidinje

Hrvatski pustolov i travel bloger Kristijan Iličić ljeto je odlučio provesti s obitelji i prijateljima u Hercegovini, posjećujući brojne destinacije, kako bi napunio baterije za nova putovanja diljem svijeta.

Jedno od odredišta bio je Park prirode Blidinje ovih strastvenih zaljubljenika u lijepe destinacije. Dan su iskoristili za svježi planinski zrak, zanimljive priče i legende te šetnju kroz netaknuta zelena prostranstva.

Prenosimo njegove dojmove:

Dok putujemo Bosnom i Hercegovinom, stalno nam pristižu preporuke za posjet određenim mjestima, a na IG, FB i TikToku jedno je mjesto posebno iskakalo: Park prirode Blidinje. Saznao sam da je na ovom području izrazito bogat biljni i životinjski svijet. Ovdje raste čak 1500 raznih biljnih vrsta od čega je više od 200 endemskih.

Odlučili smo posjetiti Blidinje i franjevački samostan gdje živi fra Petar Krasić, koji je i najzaslužniji što je ovaj kraj dobio status parka prirode. Na tome putu nas je uhvatila kiša. Tako smo odlučili stati na ručak u Hajdučke Vrleti i tu nas je pronašla još jedna priča o uspjehu i viziji.

Marija Vukoja Lastvić je vlasnica i generalna menadžerica ovog objekta koji nudi ukusna jela tradicionalne hercegovačke kuhinje i ugodnu, obiteljsku atmosferu u toplo uređenom interijeru. Hajdučke Vrleti je sagradio Marijin otac i ona je od malih nogu tu radila. Posao je preuzela vrlo mlada, s tek 17 godina, jer je otac umro. Odlučila je nastaviti obiteljski posao i nadograditi ga, podići ljestvicu i svoj lokal staviti na kartu vrhunskih ugostiteljskih objekata za koje se zna u cijeloj BiH. Ona je danas magistrica menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu i potpredsjednica Udruge Sommeliera u BiH, članica Upravnog odbora Turističkog klastera Hercegovine, a i predsjednica je udruga „Herceg ProTeam“ i „Visit Blidinje.” Sve to je uspjela marljivim radom i predanošću, fokusom i željom da nastavi priču koju je započeo njezin otac, koji bi danas svakako bio ponosan na nju.

Sve što su nam donijeli na stol u Hajdučkim Vrletima bilo je nevjerojatno ukusno, a zanimljiva je priča s purom, jelom koje su u ovome kraju uvijek smatrali jelom za siromašne. Kad su to počeli posluživati ljudi su mislili ‘kud će sad oni s tom hranom za sirotinju’, no ponekad stvarno treba biti vizionar i ići po svome osjećaju. U Hajdučkim Vrletima je i to pripremljeno vrhunski.

Nakon obilnog ručka nastavili smo dalje krajem koji podsjeća na Švicarsku. Ljudi često vole razmišljati da je u Bosni i (osobito) Hercegovini samo “kamenjar”, no nagledao sam se jezera, vodopada, planina i nevjerojatnih prirodnih ljepota u tako kratko vrijeme. I toliko srdačni ljudi! Ova destinacija nikome iz regije nije toliko daleka i nedostupna, a prizori na koje ćete naići oduzet će vam dah.

Cestom koja je vijugala kroz krajobraz stigli smo do franjevačke crkve sv. Ilije Proroka i samostana gdje već 30 godina živi fra Petar Krasić. Tu su mi za sjećanje na posjet dali monografiju “Fratar i planina”, a zanimljiv dio ove priče je da je fra Krasić stigao tu prije nego što je bilo ičega i živio u šatoru pune dvije godine! I zimi na minus dvadeset i ljeti na visokim temperaturama, toliko mu je bio važan ovaj kraj.

Danas je ovdje i crkva s galerijom, i samostan, i kuća molitve s programima za duhovnu obnovu. U toj kući se ljudi mogu smjestiti na nekoliko dana i ponirati u sebe, ali i uživati u ljepotama prirode.

Park prirode Blidinje krije i impresivnu nekropolu s kamenim pločama i stećcima od kojih neki datiraju iz 13. i 14. stoljeća. Ova vrlo vrijedna baština je od 2016. godine pod zaštitom UNESCO-a.

Ovaj kraj ima golem turistički potencijal, u sljedećih par godina vidim pravi turistički boom i to s pravom. “Dođi da vidiš, dođi da se diviš…”