MARIJA VUKOJA: Kako su Hajdučke Vrleti postale bh. brend ugostiteljstva

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Gošća Kluba menadžera je Marija Vukoja, direktorica poduzeća Vukoja – MAV d.o.o.

Mlada i ambiciozna Marija Vukoja rođena je 28.02.1992. godine u Mostaru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno privodi kraju svoj diplomski studij i u fazi je pisanja diplomskog rada na Univerzitetu modernih znanosti CKM u Mostaru, na temu mogućnosti razvoja održivog turizma. U međuvremenu, Marija je završila stručnu specijalizaciju za odjel hrane i pića u organizaciji Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, kao i stručno usavršavanje za odjel dijetoterapije i režimske prehrane također na istom fakultetu. Ponosna je vlasnica dviju diploma za razinu 1 i 2 Wine Academy of Croatia, WSET London u oblasti poznavanja vina i sommelierstva generalno. Već 8 godina radi kao menadžer ugostiteljskog objekta Hajdučke Vrleti u Parku prirode Blidinje.

Marija, imate tek 25 godina, a iza sebe već nekoliko godina poduzetničkog iskustva. Na čelu ste poduzeća Vukoja – MAV d.o.o. u sklopu kojeg posluje ugostiteljski objekt Hajdučke Vrleti Blidinje. Zašto ste se odlučili za poduzetničke vode i ovaj posao?

Spletom okolnosti sam se jako mlada našla na vodećoj poziciji obiteljskog posla, i moram reći da taj put nije bio nimalo lagan, niti vremenom postaje lakše. Naravno da je jednostavnije kada steknete određeno iskustvo i radni ritam, ali odgovornost s vremenom postaje sve veća, a očekivanja sviju se iz dana u dan uvijek povećavaju. Ono što je najvažnije, barem prema mom mišljenju, jeste da volite ono što radite, tako da to na kraju postane stil života, a u mom slučaju to definitivno jeste tako.

Hajdučke Vrleti su kroz nekoliko proteklih godina postale jedan od najreprezentativnijih ugostiteljskih objekata na našem području. Vašim dolaskom konstantno se ulagalo. Kako se zapravo sve razvijalo i kakva je bila Vaša zamisao s Hercegovačkim Vrletima?

Kada srcem radite, i uložite dio sebe u ono što vjerujete i stvarate, onda uspjeh dolazi kao normalna posljedica svega toga. To se naravno ne događa preko noći, već dolazi nakon mukotrpnog rada, ulaganja i odricanja. Hajdučke Vrleti imaju svoju posebnu priču, i bez lažne skromnosti moram reći da su zaista specifičan objekt; počevši od samog interijera pa sve do ponude. One su kao takve bile već pozicionirane na tržištu i u vrijeme mog preuzimanja glavne uloge menadžera. Ja sam se jednostavno potrudila iskoristiti prednosti i dobre strane, loše eliminirati, popraviti i minimalizirati, te naravno investirati u prioritete. Kvaliteta mi je bila glavna vodilja i jasan cilj, koji se do danas nije promijenio. Još uvijek težim svemu boljem i uspješnijem u svakom segmentu svog posla. Tim ljudi koji sam okupila na čelu sa mnom je zaista ugradio dio sebe u Vrleti, nadljudskim naporima smo radili na podizanju razine kvalitete na višu razinu, nismo se štedjeli ni u kojem smislu; i mislim da je to ključ našeg uspjeha.

Bliži se zimska sezona, kada Blidinje ima posebne čari. Što u svom kompleksu Hercegovačke vrleti nude posjetiteljima, u čemu sve mogu uživati?

Za Park prirode Blidinje se zaista može reći da je pravi mali raj na zemlji u zimsko vrijeme. Hajdučke Vrleti se u tu priču izvrsno uklapaju oduvijek, bilo da dođete na jednodnevni izlet ili na više dana – sigurno ćete ponijeti lijepe uspomene odavde. Uživanje u našim brojnim specijalitetima u posebnoj atmosferi samog interijera, zabava uz tamburaše, boravak u našim smještajnim kapacitetima, korištenje aranžmana koje radimo u suradnji s ostalim partnerima iz Parka; sigurna sam da svatko može pronaći ponešto za sebe.

Osim prirodnih ljepota, puno zanimljivosti se krije i u unutrašnjosti Hajdučkih Vrleti. Kakav je interijer motela i restorana?

Unutrašnjost objekta je jedinstvena i originalna, stvarana godinama, s velikom ljubavlju gdje se pazilo na svaki detalj. Kompletan interijer je satkan od raznoraznih starih antikviteta koji su se nekad koristili u svakodnevnom životu. Svi ti predmeti su restaurirani i iskorišteni u prostoru na razne načine, i upravo oni daju tu posebnu čar i atmosferu koju možete doživjeti unutra.

Ono po čemu ste specifični jesu autohtona hercegovačka jela i domaćinska atmosfera. Je li teško pratiti trendove u ugostiteljstvu i istovremeno zadržati autohtoni štih?

Smatram da čovjek koji želi negdje ići, prvo mora dobro znati odakle je krenuo. Mi smo cijelu gastronomsku priču temeljili na autohtonoj i tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji, i upravo smo po tome prepoznatljivi. Ono čemu ja težim jeste podizanje kvalitete upravo te kuhinje na jednu višu razinu, i prezentacija tih jela na jedan malo moderniji način. Jelovnik mijenjamo na godišnjoj razini barem jedanput, osluškujući želje i potrebe naših gostiju, ali i tržište; te se trudimo uvijek dodati nešto novo i zanimljivo, ali i istovremeno ostati vjerni hrani koja nas je izgradila.

Sadržaj ste dodatno obogatili i organiziranjem brojnih manifestacija, koje su postale i tradicionalne. Koje biste manifestacije izdvojili i koliko posjetitelji prepoznaju bogatstvo i ljepotu ovog područja i organiziranih događaja?

Radimo razne manifestacije tijekom cijele godine, i uvijek se trudimo posjetiteljima pružiti zanimljive i nove sadržaje, ali postoje dvije manifestacije koje želim posebno istaknuti, a to su Međunarodni Memorijalni Off Road Rally Vinko Vukoja Lastvić u spomen mog oca, koji se održava svake godine u rujnu, i koji zaista s pravom mogu reći ruši sve rekorde posjećenosti, i prerastao je u jedan od najpoznatijih događaja ovakvog tipa na Balkanu, što je naravno rezultiralo i time da se za Park prirode Blidinje nadaleko čuje. Druga manifestacija na koju sam također jako ponosna je ona pod nazivom „Dobro slaži i ostani živ“, a održava se svake godine početkom 11. mjeseca. Ove godine obilježavamo 15. obljetnicu manifestacije za koju se uvijek traži mjesto više, i koja je također postala prepoznatljiva i jedinstvena u cijeloj regiji. Manifestacija je izrasla iz Hajdučke Republike Mijata Tomića, a označava natjecanje poštenih ljudi u laganju, uz obilje smijeha i zabave.

Osim Hajdučkih Vrleti, postoje li još neki projekti na kojima aktivno radite?

Osim svoga glavnog posla, bavim se s još puno stvari koje se odnose na turizam i ugostiteljstvo. Članica sam upravnog odbora Turističkog Klastera Hercegovine, a i jedna sam od tri glavna partnera u udruzi Visit Blidinje. Kroz sve svoje aktivnosti, uvijek nastojim na širi način doprinijeti pozitivnoj slici i pomacima na turističkoj sceni Hercegovine. Udruga Visit Blidinje jako puno radi na razvoju i unaprjeđenju turističke ponude, rješavanju administrativnih problema te promociji u Parku prirode Blidinje kroz suradnju s lokalnim i stranim partnerima iz privatnog i javnog sektora.

Što je za vas ključ uspjeha u ugostiteljstvu? Budući da ste se u ovom segmentu i obrazovali, što ste odabrali kao Vašu misao vodilju u radu?

Mislim da ključ uspjeha, između ostalih faktora, leži ponajviše u kvaliteti posla koji obavljate. Kao što sam već prije spomenula, kvaliteta je za mene glavna misao vodilja. Kvaliteta usluge, namirnica, hrane, osoblja, ponude, ambijenta – sve su to faktori koji se u ugostiteljstvu, po mom mišljenju, moraju posložiti i biti izbalansirani da bi određeni ugostiteljski objekt bio uspješan. Svakodnevno ulaganje u vlastita znanja, stjecanje novih vještina, praćenje novih trendova na tržištu; a da pri tome ostaneš dosljedan sebi – proces je koji nikada ne prestaje. U ugostiteljstvu ne postoje „zatišja“. Svaki dan donosi nove izazove i borbe, svaki gost je priča za sebe, svaki vremenski period donosi nešto novo.

Puno toga se na ovom području u proteklom periodu unaprijedilo, imate li u planu i neke nove ideje za naredni period? Kako zapravo donosite odluku o novim ulaganjima i investicijama, čime se rukovodite u donošenju odluka?

Moj mozak nikad ne miruje, moje ideje se stalno rađaju iznova, ponekad i gomilaju. Nemoguće je sve napraviti onako kako smo zamislili, za sve treba određeno vrijeme i sve je proces; stvarima treba vremena da legnu na svoje mjesto. Svoje planove o ulaganjima, novim investicijama i poboljšanju ponude donosim na godišnjoj razini, gdje u formi akcijskog plana, zajedno sa svojim timom, definiram točne i konkretne aktivnosti kojima ćemo se baviti u određenom periodu te jasne rezultate i ciljeve koje želimo postići. U idućem periodu raditi ćemo na konkretnim ulaganjima u tehnički dio objekta, zbog optimiziranja i jednostavnosti poslovanja. Cilj nam je u skorijem vremenu investirati i u renoviranje smještajnih kapaciteta, u svrhu podizanja kategorizacije na višu razinu. Rad na kvaliteti ponude se odvija svakodnevno, i to je aktivnost koja nikada ne prestaje. Trudimo se svojim gostima ponuditi najbolje što možemo, i nikad nećemo prestati raditi na tome.

Koliko osoba danas zapošljavate i imate li problem s pronalaskom stručnog kadra?

Trenutno zapošljavamo 25 stalno uposlenih ljudi, i isto toliko ljudi koji rade na ispomoć. Veliku pažnju pridajemo ljudskim resursima, jer su oni onaj najvažniji filter koji dolazi do gosta. Uhodan i stručan tim je segment bez kojeg je ovaj posao apsolutno nemoguće raditi. Kao i svi ugostitelji, ne pronalazimo uvijek jednostavno odgovarajuće ljude, ali moram priznati da imamo sreću raditi s vrijednim i odgovornim ljudima, koji su spremni učiti i educirati se, i na to sam jako ponosna.

Što vam kao direktorici pada najteže u poslu, a što vas s druge strane motivira i tjera naprijed?

Meni osobno najteže pada nekvaliteta sustava u kojem živimo i radimo, i nemogućnost konkretnog djelovanja na to. Kad bi država imala malo više sluha za nas poduzetnike, svima bi nam bilo puno lakše. Ali budući da sam ja skroz apolitična osoba, gledam to s pozitivne strane pa se nekako uvijek nadam da će ipak doći malo bolja vremena po tom pitanju. Naprijed me tjera moja ogromna energija i želja za poslom, moji ljudi, moji gosti, moji dosadašnji uspjesi, želja za stvaranjem nečeg što će trajati dugoročno, želja za stvaranjem prepoznatljivog brenda – to su misli koje mi uvijek daju snagu da se nastavim boriti i raditi i onda kada bude teško.

Žena ste poduzetnica, postoje li u Vašoj okolini predrasude o tome, je li ženama teško biti na rukovodećim pozicijama?

Naravno da postoje, mi živimo u sredini u kojoj je jako teško postići da se uspjeh cijeni, posebno kada si žena. Moja sreća je da se ne opterećujem tim stvarima, ne volim predrasude ni u kojem smislu, slijedim svoje životne principe i svojim zaslugama se borim da me ljudi poštuju i cijene. Mislim da to ruši svaku predrasudu, ali naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje i stav. Biti žena na rukovodećoj poziciji u bilo kojem poslu nije nimalo jednostavno, jer se od nas uvijek očekuje više. Ali ja uvijek volim reći da rezultati govore za svakoga, i to je nemoguće poreći. Radi naporno u tišini, i pusti da tvoj uspjeh govori za tebe.

Tko je Marija Vukoja privatno, kako provodite svoje slobodno vrijeme, imate li neke hobije?

Obzirom na količinu obveza koje imam, nemam baš puno slobodnog vremena, ali ono koje imam nastojim provesti kvalitetno sa svojom obitelji i prijateljima. Jako volim putovati, upoznavati druge kulture, običaje i tradiciju – mislim da nas to čini boljim ljudima. Svoje slobodno vrijeme često koristim i za razne studijske posjete i obilaske, koje doprinose mom znanju i vještinama. Off road mi je također jedan od dražih hobija, djeluje kao antistres terapija i odmak od brzog tempa kojim svakodnevno živim.

Što biste poručili mladima u BiH, koji sve češće zbog nemogućnosti pronalaska posla u BiH, odlaze van granica naše zemlje?

Možda imam oštar stav prema tomu, ali činjenica je da ljudi neće da rade – čast izuzecima. U zadnje vrijeme sve više izostaju osnovne vrijednosti poput kućnog odgoja, odgovornosti i marljivosti. Mislim da bi svi htjeli previše toga preko noći, bez puno muke i truda. To jednostavno ne funkcionira tako, i mislim da svi trebaju biti toga svjesni. Čovjek mora napraviti milijun malih koraka da bi došao do nečega većeg, i podnijeti puno i žrtve i truda za to. Da se razumijemo, ima i raznih poslodavaca. Nigdje nije idealno, ali uz kompromis i poštenje mislim da se sve da riješiti. Najveća mana BiH kao države , po meni, je nepostojanje kvalitetnog sustava, i tu nažalost strane zemlje imaju veliku prednost nad nama. Svejedno, smatram da je kući uvijek najljepše, ali isto tako – svatko ima pravo na svoje izbore, na svoj put i na ostvarenje svojih snova onako kako on odabere.

Tko je za vas uspješan manager, koja bi bila Vaša definicija uspješnog menadžera?

Da bi bio uspješan u bilo kojem poslu, smatram da prije svega moraš biti dobar i velik čovjek. Vođa tima, onaj koji stvara, vuče naprijed, koji snosi odgovornost za svoje dobre i loše odluke, onaj čiji rezultati pričaju za njega i inspirativan je primjer drugima – to je za mene dobar primjer managera.

manager.ba