NIKOLA VRANJKOVIĆ: Međugorje

Kad bi mi razumijeli pola toga oko slučaja međugorskih ukazanja, možda i ne bi bilo tolike medijske hajke oko svih ovih događanja zadnjih dana.

No, većina te hajke dolazi iz središta medija koji na veliko utječu na široke narodne mase, i zapravo kontroliraju svijest većine. Nije Ivo Andrić bezveze rekao: ‘Nije glup onaj koji puno čita, nego onaj što misli da je sve što pročita istina.’
Ja osobno nisam neki proučavatelj Međugorja, niti se previše razumijem u to što struka (visoko obrazovani svećenici i doktori svoga posla) tvrdi oko Međugorja. Ljudi rade svoj posao. Naravno, što se tiče našeg naroda (misleći na cjelokupno hrvatski narod, ne samo na naše u Hercegovini) postoji samo jedan zaključak; ukazala se i amen. Nije bitno kako, zašto, kome, gdje. Ukazala se rođo, ne pitaj vele, šuti i moli.

Kad bolje razmisliš, nisu ni naši maniti, reklo bi se. Zauzmu stav, ne mješaju se u posao, kupe krunicu i svetu vodu, plate misu i dobro. Na deset ljudi, u nas je devet takvih. Od stoljeća sedmog kod nas je tako. Crkva nas je kroz čitavu povijest držala na okupu, jer državne granice se mijenjaju svako malo. A i prije nismo imali države nikako. Uvijek su nas drugi gonjali sa našega.

Ali čekaj, kad se malo bolje zapitaš, otvaraju se mnogi vidici oko Međugorja. Otvara se cijeli set pitanja.

1. Da li je Međugorje namješteni slučaj pojedinca, grupe, hrvatske emigracije ili nekog drugog da taj način razbije komunističku represiju i skrene pažnju svijeta na nepravedni komunistički sustav i nepravdu prema Hrvatima u drugoj državi ?

O ovome sam pročitao nekoliko članaka. Dosta zanimljiva teza, ali ako ste ikada bili u Međugorju, ako ste osjetili ‘ono nešto’ znati će te da ovo jednostavno ne drži vodu. Ali opet, tko smo mi da vidimo što se događa ispod vode ?
2. Zašto se biskup izjašnjava da Gospa nije ukazala ?

Pročitajte zadnji tekst Dalibora Dade Milasa. TEKST

3. Psihološki vidik ukazanja ?

Kad kažem psihološki, tu mislim da maknemo sve ostalo, i gledamo čisto prirodno, razumno i vidljivo. Prolazak kroz testove, razgovori, detalji, mjesto, vrijeme, temperatura. Sve to utječe na psihološku sliku dokazivanja samog ukazanja. O tome se ne priča previše, a bome nikoga ni ne zanima. Osobno, pročitao jesam neke tekstove, ali o samom zaključku ne znam ništa.
4. Zašto se Gospa ukazuje nekome svaki dan, nekome jednom godišnje ?

Kad bi znao odgovor na ovo, dao bi pola svemira. Majkemi. Zovite me heretikom, grešnikom, kako vam god volja, ali ja to ne razumijem.

I još tko zna koliko pitanja se otvara u Međugorju. Vjerski turizam, prodaja svih mogućih vjerskih artikala od Međugorja je napravilo mali velegrad. Svima to smeta odjednom. Ali da nije bilo ukazanja, Međugorje bi i dalje bilo jedno malo selo, koje je u prošlosti ionako bilo teško osakaćeno od svih onih koji su ga palili, rušili i ukrali za tuđe interese. Zemlja Hercegova je zadnjih stoljeća natopljena krvlju. Možda je Gospa baš zato izabrala to malo mjesto usred kamena.

Ali dobro. Došao je sad taj papin izaslanik, pa šta bude. Mi tu ionako ne možemo ništa. Bilo kako bilo, sve će izaći na vidjelo. Čovjek se ima pravo zapitati, a ne slijepo vjerovati. Ima previše toga što mi ne vidimo i ne čujemo. Ali bez obzira na sve, ima nešto između tih brda.

Ništa nije slučajno. I molim vas, nemojte šta zamjerit’.

Nikola Vranjković/Posušje.net