Praljak: čuvajte svoje živote i zdravlje, ali čuvajte i neprijateljske vojnike!

Napustio nas je general Slobodan Praljak. Iskrena sućut njegovoj obitelji, prijateljima, svim bivšim, sadašnjim i budućim vojnicima, kao i cijelom hrvatskom puku. Napustio nas je čovjek koji je imao dušu, srce, razum, viziju. Kakvu viziju, dušu i srce!

Strog i pravedan vojnički stav, časno i časničko držanje, poštovanje i respekt prema svima, osjećaj koji se rijetko viđa. General bi znao reći: čuvajte svoje živote i zdravlje, ali čuvajte i neprijateljske vojnike! Nemojte ubiti ako niste u nužnosti. Znao bi reći: važniji mi je jedan prst moga vojnika, nego bilo što materijalno. Tako je govorio, tako je dokazivao boraveći svakodnevno sa svojim ljudima na prvoj crti. Nije general sjedio po uredima i kancelarijama. Vodio je računa i o neprijateljskom vojniku, a napraviti zlo ili nauditi civilu, to se pred njim nije smjelo ni pomisliti.

Čovjek je imao viziju: proći će rat, bilo koja žrtva manje – bolje je za sutra! Nismo ga često puta u potpunosti shvaćali; sve i svakoga čuvati, štititi, paziti… Danas vidim, nismo ni mogli shvatiti; to je bila vizija duševnog, srčanog, časnog i nadasve poštenog čovjeka. Nikada i nitko nije uočio niti doživio nesrazmjer, procijep, kontraverznost onoga što je general mislio, radio i govorio.

Iako akademski obrazovan (sa tri fakulteta) uvijek je govorio otvoreno s rječnikom svakome prihvatljivim. Nikada niti trunke nije bilo dileme u moralnom, radnom i izvršnom djelovanju: čuvaj i voli svoje, poštuj tuđe!

Nikada nije govorio o sebi, nikada nije lagao, glumio, pretvarao se (ni u šali). Kako je „iz igre“ izbacio sebe, a brinuo se za svaki prst svoga vojnika, može se parafrizirano reći: Slobodan Praljak nije umro 29.11.2017.g.: on je umro 1991.g. Rat ga je dočekao (kao i mnoge od nas) nespremne, ali generala nije zbunilo: cijelog sebe stavlja u HRVATSKI KORPUS, bez ijedne dileme odlučuje sve dati za dobrobit HRVATSKOG NARODA. Takav je uvijek bio!

Zašto si je oduzeo život? To samo Bog zna. Ali mi koji znamo njega, znamo da nikada i ništa nije učinio zbog sebe i za sebe. Nikada ništa nije tražio za sebe, nikada nije spominjao sebe, nije mislio na sebe. Tako je bilo i ovaj put. Tolika briga i skrb za svakog vojnika, tolika moralno, duševna, intelektualna, altruistična vertikalA, moramo priznati rijetko se viđa.

Iako sam bogobojazan, usuđujem se reći da je general Slobodan Praljak bio BLAŽENIK. Nama ostaje moliti Boga (koji sve zna) moliti za njegovu dušu, za snagu i vjeru njegovoj obitelji, te i za one sotonističke i masonske njegove ubojice.
POČIVAO U MIRU BOŽJEM VELIKI ČOVJEČE!

Služba za branitelje iz Domovinskog rata općine Posušje