Prerasti! Ne samo tijesne cipele, nego i loše ljude i loše navike

Ne prerasteš samo odjeću. Često prerasteš i ljude. Želje, ciljeve i bol. Često prerasteš i tugu, suze, naviku.

Najgore je kada samo ostaneš na odjeći. Kada stojiš na mjestu… Jer sve se mora prerasti da bi bio nasmijan i sretan.

Ljudi te sami natjeraju da ih prerasteš, kao i njihove komentare, i koljena postavljena da padneš.
I padneš bezbroj puta samo da bi ih prerastao i krenuo dalje.

Ne prerasteš samo cipele 36 broj, nego i sve one koji su prestali biti uz tebe kada si prešla na 37.
U životu je najbolje prerasti, koliko god se činilo teško. Jednostavno moraš. Moraš prerasti da bi vidjela koliko možeš dogurati, jer ako ostaneš stajati na mjestu, možeš li se ikada više pogledati u oči?

Neke ljude jednostavno prerasteš. Postanu zrak. Postanu prošlost. Glup crtić. Nelogičan film. Sve vezano za njih postane smiješno, čak ih i žališ, k’o rasparanu majicu s kojom ponekad obriseš pod u toaletu. I neke želje jednostavno prerasteš, jer vidiš da je za tebe namijenjeno nešto puno veće. Jer se smiješ svojim suzama i razočarenju onog dana.

Neke navike prerasteš, iako si mislila da će te pratiti čitav život. Neka prijateljstva jednostavno prerasteš i padnu ti na pamet rijetko. Toliko toga ti postane jasno. U životu je najgore ostati samo na odjeći koju prerasteš. Znači da samo stojiš na mjestu, razočaran i najmanje svoj. Daleko od svog pravog broja. Daleko od onog što jesi. Možeš li se takav ikada pogledati u oči i smijati se onako, iz srca?

Vjeruj, sasvim je u redu prerasti jer nema ništa gore od tijesnih cipela, lažnih prijatelja i loših navika. Sve ovo na tebe utječe loše.

J. M.