Sv. Ivan, apostol i evanđelist
Sv. Ivan, apostol i evanđelist, rođen u 1. stoljeću, bio je sin Zebedeja i sv. Salome, a potjecao je iz Betsaide na Genezaretskom jezeru. Imao je brata Jakova, također apostola. Prije svog apostolskog zvanja bio je ribar, kao što su bili i Šimun Petar i Andrija. On je od samog početka pripadao onim učenicima koji su kod Isusa pred drugima imali određenu naklonost.
Za Ivana je u Evanđelju navedeno da je odano ljubio Isusa i da ga je jednako tako Isus ljubio. Osim s Isusom, i s Petrom ga je vezalo posebno prijateljstvo. Ivan je pisac četvrtog Evanđelja, Otkrivenja i triju poslanica. Bio je jedan od prvih koje je Krist pozvao da ga slijede, ali također i jedini apostol koji je, unatoč više pokušaja da ga se ubije, umro prirodnom smrću. Apostol Pavao nazvao je Ivana, zajedno s Petrom i Jakovom, “stupovima Crkve”.
Na posljednjoj večeri kao ”onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusu do krila” (Iv 13,23), a najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem.
Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata uz Petra, kao naprimjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko godine 50., uz Petra i Jakova mlađega, ubraja se među stupove prvotne Crkve.
Prema povjesničarima kršćanske starine, Ivan je ostao u Jeruzalemu sve do smrti Isusove Majke. Naime, Isus je njemu ostavio na brigu svoju Majku dok je umirao na križu.
Prema predaji, koja potječe iz II. stoljeća, tvrdi se da je Ivan, počevši od godine 60., djelovao u Efezu, u Maloj Aziji, postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je visoku starost te umro naravnom smrću oko 100. godine , u početku vladavine cara Trajana.
Sveti Ivan, ap. i ev., ujedinjuje ne samo apostolsko i postapostolsko doba. U svojim knjigama jasno odražava novu situaciju kršćanstva koja je nastala razaranjem Jeruzalema 70. godine.
Njegovo evanđelje, koje je Klement Aleksandrijski nazvao ‘pneumatsko’, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje.
Ivanove poslanice mogu se nazvati, a osobito prva, poslanicama ljubavi, jer u njima se 31 put nalazi glagol ‘ljubiti’ te 21 put imenica ‘ljubav’. On nam je njima dao i najdivniju definiciju Boga: ”Bog je ljubav!” Otkrivenje je proročka knjiga o konačnoj pobjedi Isusa Krista. Napisao ju je na grčkom otoku Patmosu.
Sveti Ivan, apostol, zaštitnik je teologa i pisaca knjižničara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
Kršćanska umjetnost tradicionalno prikazuje sv. Ivana Evanđelista s dugom svijetlom kosom, bez brade i dječačkog izgleda, što osim mladosti simbolizira njegovu čistoću i dobru narav. Ivana se prikazuje i potpuno oprečno kao sjedobradog starca.
Ivanovi su atributi: knjiga ili svitak, aluzija na njegove spise, orao koji može držati pero ili tintarnicu u kljunu, zatim kalež iz kojeg se pomalja zmija te kotao i palma (ali ne mučenička, nego ona koja pripada Djevici Mariji i koju je dobio na Njezinoj samrtnoj postelji; drži ju samo u prizorima koji se na Nju odnose).
