Umro je Milan Bandić

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandića umro je iznenada večeras. Pozlilo mu je nešto iza 23.30 sati te je ubrzo nakon u Bužanovu ulicu, u kojoj stanuje, stigla hitna pomoć. U stanu su mu pokušali pužiti liječničku pomoć i reanimirali ga  45 minuta, a potom ga prevezli u bolnicu Sveti Duh, neslužbeno doznajemo..

Rođen je 22. studenog 1955. u Mamićima Donjim, zaseoku Cerov Dolac, mjestu između Klobuka i Gruda, BiH. Ima brata Dragu i sestru Tonku. Njegov otac Jozo umro je s 58 godina. Odgajala ih je majka Blagica rođena Tomić. Uz pomoć njenog oca Ante, koji je imao dva konja i najviše zemlje u mjestu, uzgajali su duhan. Bio je ministrant u crkvi.

Po završetku osnovne škole upisao je 1971. gimnaziju u Grudama. Po ocjenama je bio osrednji učenik, vladanje mu je bilo uzorno. Isticao se u atletici. Nakon mature dobio je stipendiju od općine Grude. U smeđi kofer od skaja stavio je plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, i stigao u Zagreb na prijemni. Bilo je to u lipnju 1974. Upisao se na Fakultet političkih znanosti. Studirao je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Nije stanovao u studentskom domu.

Uz studij je i radio. Najprije je istovarao šećer i ugljen. Poslije je počeo žbukati fasade. Kaže da je s nekoliko prijatelja ožbukao pola ulice Mikulići. Nakon završetka fakulteta otišao je na odsluženje vojnog roka. U SK se učlanio početkom osamdesetih.

Po povratku, prvi posao je dobio u tvrtki „Ledo“. Radio je u hladnjači na minus 25 stupnjeva. Nakon šest mjeseci premješten je u jednu kancelariju. Kaže da mu taj posao nije dobro išao, više je volio biti u društvu ljudi. 1983. prebacio se u Općinski komitet Saveza komunista Peščenice. Zaposlio se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Tamo je imao i dosta protivnika. Prigovarali su mu da je premlad te da nikad nije u uredu, nego stalno na terenu.

Kako je bio komunikativan, imao je i svoje zaštitnike. Demokratske promjene 1990. dočekao je u toj stranci koja u to vrijeme i nije bila popularna. Nije se ispisao iz SKH, stranke koja je ubrzo postala SDP. 1993. postao je tajnik Gradskog odbora SDP-a. 1995. bio je na listi Zdravka Tomca koji se kandidirao na Peščenici. Bandić je kao vijećnik ušao u Gradsku skupštinu. 

Dvije godine kasnije, 1997. postao je predsjednik zagrebačkog SDP-a.

Na izvanrednim izborima u Zagrebu 2000. godine kao prvi s liste SDP-a koja je osvojila najviše mandata, postaje zagrebački gradonačelnik. Isti rezultat ostvario je i godinu dana kasnije, 2001. na redovnim izborima. 2002. je prouzročio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola. Kazao je da se vraćao s karmina na kojima je popio tri-četiri gemišta. Zbog pokušaja podmićivanja policajca koji ga je prijavio, u ožujku te godine morao je dati ostavku. Zamijenila ga je Vlasta Pavić. Na izborima 2005. ponovno je nositelj liste SDP-a u Zagrebu. Osvojio je 40,95 posto glasova i ponovno postao gradonačelnik Zagreba.

Nakon smrti Ivice Račana kandidirao se u lipnju 2007. na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a. Ispao je u prvom krugu a u drugom je Zoran Milanović pobijedio Željku Antunović. Na prvim izravnim izborima za zagrebačkog gradonačelnika Bandić je u svibnju 2009. u drugom krugu uvjerljivo pobijedio Josipa Kregara. Kandidirao se i na predsjedničkim izborima krajem te godine. Najprije je 4. prosinca zamrznuo svoje članstvo u SDP-u, 5. prosinca je objavio kandidaturu a istog dana iz SDP-a je stiglo priopćenje kojim su ga brisali iz svog članstva. Na tim izborima je izgubio u drugom krugu od Ive Josipovića. Natjecao na parlamentarnim izborima 2011. sa svojom nezavisnom listom. Doživio je debakl u sve četiri izborne jedinice gdje se natjecao.

Na lokalnim izborima 2013. do nogu je potukao svoje bivše kolege iz SDP-a. Najprije je kao kandidat za gradonačelnika uvjerljivo pobijedio njihova kandidata Rajka Ostojića u drugom krugu. Njegova nezavisna lista na kojoj je bilo čak 27 žena, koje su priznati stručnjaci iz svojih područja, iznenađujuće je osvojila najviše mjesta u zagrebačkog Gradskoj skupštini. 

Uz njegov rad stalno su se vezale i afere. 1996. se fiktivno rastao od svoje supruge Vesne da bi ona mogla po povoljnim uvjetima otkupiti stan od 38 kvadrata u Preradovićevoj ulici u Zagrebu gdje je živjela njena baka. Sam Bandić je objasnio da su postojale određene nesuglasice zbog kojih je od supruge bio odvojen sedam godina. Vjenčali su se ponovno 2003. Njihovi susjedi kažu da njegova supruga nije na dulje vrijeme izbivala iz stana u kojem žive. 

Protiv njega je podneseno oko 250 kaznenih prijava. Osim kritika dobivao je i pohvale zbog izgradnje cesta, škola, uređenja Bundeka, izdvajanja za kulturu koja su visoka u odnosu na druge gradove. U dobrim je odnosima bio s predstavnicima Katoličke crkve. Izdvajao je iz gradske blagajne za obnovu kuća povratnicima u Bosansku Posavinu. Često je pokušavao govoriti kajkavskim narječjem. Sa suprugom Vesnom, koju je upoznao na plesu u Studentskom centru, ima kćer Ana Mariju. Živjeli su u velikom stanu blizu središta Zagreba. 2001. je bespravno sagradio vikendicu od 70 kvadrata u mjestu Slavagora iznad Samobora. 

Tijekom unutarstranačkih izbora za predsjednika zagrebačkog SDP-a kazao je kako mu je svejedno tko će to biti jer on po šesti gradonačelnički mandat neće ići. „Kad bih se kandidirao ja bih pobijedio, ali budući se neću kandidirati, onda mi je tako svejedno tko će od njih pobijediti“, kazao je najavljujući tako da svoje političke ambicije usmjerava izvan glavnog grada Hrvatske.