Uspon na Kamešnicu – vrh „Konj“ 1856 mn/v

Četiri člana Planinarsko društva “Pločnou” putila su se na jednodnevni izlet na Kamešnicu, vrh Konj (1856 mn/v). Poslije skupljanja i zajedničke kave, u 7 h i 45 minuta krenuli smo prema selu Podgradina, općina Livno, odakle i kreće početna točka uspona (734 mn/v). Na kraju sela, pored izvora, parkiramo automobile, uzimamo opremu i laganim korakom krećemo prema vrhu.

Na samom početku staza se lagano uspinje kroz nisko raslinje i makiju, te nakon 10-15 min ulazimo u visoku bukovu šumu. Na ovoj dionici staze, uživamo u ljepoti i mirisu šume, a poseban dojam i ugođaj ljepote prirode daje žuborenje potoka koji nas prati većim dijelom puta. Inače, ovaj potok nastaje od 2 vrela. Prvo vrelo „Studeno vrilo“ nalazi se negdje na pola puta do planinarske kuće i okruženo je gustom bukovom šumom, i drugo „Pešino vrilo“ koje se nalazi u samoj blizini planinarske kuće. Povijest govori kako se nekada mjesecima boravilo na Kamešnici zbog ispaše stoke, a upravo su ova dva vrela pružala su izvor pitke vode, kako za stoku tako i za mještane.
Nakon 2 sata hoda stižemo do izvora „Pešino vrilo“, opskrbljujemo se svježom hladnom vodom i produžujemo do planinarske kuće „Pešino vrilo“ koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1400 m. Ova planinarska kuća sagrađena je 2007. godine i danas je otvorena za planinare, izletnike i sve ljude dobre volje, željne istinski netaknute prirode i svježeg planinskog zraka.

Tu uzimamo kratki predah, upisujemo se u knjigu dojmova i nastavljamo dalje prema vrhu. Od doma, uz lagani uspon, staza skreće desno, te nakon petnaestak minuta dovodi nas na „Goli greben“ ili na „Golu kosu“. Sa ovoga mjesta pruža se prekrasan pogled na „Buško jezero“ i okolna sela, a u prilog nam ide lijepo vrijeme koje nas je pratilo cijelim putem. Od „Gole kose“ staza nas vodi ulijevo i strmo se uzdiže po travnatom i kamenitom predjelu. Drugi dio ovog djela staze, vodi nas otvorenim dijelom, odnosno grebenom planine Kamešnice bez šume i niskog raslinja.

Na najviši vrh Kamešnice Konj (1856 m n/v),stižemo nakon 4 sata laganog hoda. Dužina staze zajedno sa usponom i spustom je 13,20 km, a na dužini staze 6,6 km pri usponu savladana je vertikalna visinska razlika 1122 m. Najveća nagrada na samom vrhu je bila to što nas je vrijeme još uvijek služilo i mogli smo uživati u prekrasnom pogledu prema Jadranskom moru i otocima, te prema Sinjskom i Livanjskom polju, kao i prema ostalim vrhovima i planinama sa kojima je Kamešnica okružena. Uzimamo zasluženi predah, ugodno se smještamo i koristimo ovo vrijeme za ručak . Nakon ručka, uz pivo i razgovor vrijeme je brzo prolazilo a iznenada se počeli pojavljivati gusti oblaci i magla. Spremamo stvari i na brzinu pravimo još fotografija i laganim korakom krećemo natrag.

Nakon 2 i pol sata stižemo natrag, i bez obzira na guste oblake koji su se nadvili nad nama, kiša je počela padati tek kad smo sa automobilima krenuli kući.

Nakon puno priča kojih sam se naslušao o ljepotama Kamešnice, došao je i taj dan da se osobno uvjerim u to. I šta reći na kraju???

Punog srca i prekrasnih dojmova vratio sam se kući. Taj ugođaj teško je opisati riječima.

Tekst: Stipe Crnogorac/hpd-plocno.com