Znate li zašto se ukrašava božićno drvce?

U vrijeme Božića čini se kao da gotovo ne postoji dom (ili čak i javni prostor) u kojemu nije okićeno božićno drvce. Kuglice, lampice, anđelčići, zvjezdice… Božić je nezamisliv bez ukrašenog bora. No kakve veze ima blagdan Isusova rođenja s kićenjem zimzelenog drvca? Zašto se ta tradicija pojavila i, još važnije: kako to da se tako brzo proširila po svijetu i održala?

Naime, dodirnih točaka između Kristova rođenja i kićenja drvca nema, piše Glas Slavonije.

“Kićenje drvca više je etnološka tradicija. Stablo simbolizira vezu neba i zemlje, korijenje koje je u zemlji ide prema nebu. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer su zimzelena drvca ravnija pa je simbolika još veća”, objasnio je svojedobno za Dnevnik.hr fra Zvjezdan Linić.

Iako je ukrašavanje doma zelenilom uvriježeno od davnina, u Hrvatskoj se običaj kićenja božićnog drvca pojavio tek 1850-ih godina. Prije toga domovi u Hrvatskoj kitili su se različitim zelenilom i prirodnim materijalima. Danas u vrijeme blagdana ukrašena drvca možemo vidjeti na svakom koraku, od gradskih trgova do dućana i poslovnih prostora. Neki tvrde – sve su počele druge, nekršćanske kulture. U prosincu se preklapaju stariji rimski običaji s kršćanskim blagdanima. Kićenje bora ostatak je pretkršćanstva kao element poštovanja prirode. Postojali su kult nepobjedivog Sunca i rimske saturnalije, čiji se glavni praznik obilježavao 25. prosinca, na zimski solsticij. U 2. stoljeću početak slavlja Isusova rođenja bio je u proljeće. U 4. stoljeću to je slavlje prebačeno na zimski solsticij, u čemu su ulogu odigrali Milanski edikt i naklonost rimskih careva.

Prema literaturi, mnogi su elementi proslave zimskog solsticija duboko usađeni u moderne proslave blagdana Božića. Rimski pisci opisivali su kako Rimljani na taj dan pale svijeće da bi proslavili rođendan Sunca a ta se simbolika vraćanja svjetla svijetu, prema njima, svidjela službenicima mlade Crkve, pa su odlučili službeno početi svetkovati Krista upravo tada. U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio 1850-ih godina. Ukrašeno drvce uvode luterani u 16. stoljeću u Njemačkoj, a konzumerizam je omogućio širenje kićenja drvca i u nekršćanske dijelove svijeta.

I dok prevelike dvojbe kada treba početi božićno ukrašavanje i kupnju drvca nema, mnogi su u dilemi do kada mogu držati okićeni bor. Prema već uvriježenoj tradiciji, mnogi svoje borove raskićuju ranije nego što bi trebali, na Sveta tri kralja.

“Božićno drvce i jaslice drže se do nedjelje nakon Tri kralja, to jest, do blagdana krštenja Isusovog. Tada je posljednji dan božićnog vremena. Ponedjeljak nakon toga običan je dan pa je za očekivati da se borovi raskite”, rekao je prije nekoliko godina fra Zvjezdan Linić.

narod.hr/Glas Slavonije