Najveća reforma u nekoliko stoljeća: Papa radikalno pojednostavio poništenje braka

 

PAPA Franjo radikalno je pojednostavio proceduru za poništenje braka najvećom reformom na tom polju u nekoliko stoljeća, i poručio da biskupi moraju pružiti veću pomoć razvedenima.

Procedura predstavljena u utorak u Vatikanu znatno ubrzava postupak poništenja braka i dopušta da o žalbama odlučuje mjesna crkva, a ne kao dosad Vatikan.

Papa je rekao da promjene neće potaknuti na više razvoda nego ubrzati završenje već započetog procesa. Naglasio je i da se poništenje braka ne smije naplaćivati.

Krajnji cilj reforme, rekao je Franjo, “spas je duša”. Zatražio je da se proces završi u roku od 45 dana. Dosad je poništenje razmatrao niz crkvenih sudova, a u slučaju neslaganja krajnja instanca je bio vatikanski sud.

Papa vjernike ne želi opterećivati “crnilom sumnje”

Frano je ukinuo i automatizam žalbenog procesa koji se odvijao čak i ako ga nijedna strana nije željela. Reforma također omogućava da mjesni biskup, na mjestima gdje uobičajeni tročlani sud nije na raspolaganju, osobno završi proces ili ga delegira svećeniku s dvojicom asistenata.

Franjo je poručio da su izmjene u postupku napravljene “kako se srca vjernika koji čekaju na pojašnjenje svoga stanja ne bi predugo opterećivala crnilom sumnje”.

Nova pravila razradio je panel stručnjaka za kazneno pravo koji je na tome radio godinu dana. Cilj im je bio pojednostaviti postupak i istodobno zadržati crkvenu poziciju da je brak doživotna i sveta obaveza.

Svećenik koji je nadgledao proces, monsinjor Pio Vito Pinto rekao je na tiskovnoj konferenciji da je ovo tek treća revizija postupka poništenja braka u 2.000 godina dugoj povijesti. Posljednja veća promjena bila za vrijeme pontifikata Benedikta XIV. koji je bio Papa od 1740. do 1758. godine.

Olakšano sklapanje “drugog braka pred Bogom”

Pinto je rekao da se radi o promjenama za siromašne i one koji pate jer su im brakovi ‘slomljeni’. Rimokatolicima diljem svijeta olakšat će “sklapanje drugog braka pred Bogom” i tako im dopustiti potpuno sudjelovanje u crkvenom životu.

Za razliku od razvoda, kada se brak razvrgava, potpuno poništenje ovisi o crkvenom pravorijeku da brak od početka nije bio važeći jer neki preduvjeti, poput slobodne volje, psihološke zrelosti ili želje za djecom, nisu bili ispoštovani.

Ako Crkva ne prizna razvod, katolici koji civilno sklope drugi brak i dalje se smatraju vjenčanim za prvog partnera i žive u grijehu. To im onemogućava primanje sakramenata poput, primjerice, pričesti.

Dosadašnji postupak prekompliciran

Mnogi parovi i svećenici žalili su se da je dosadašnji postupak bio i zastario i prekompliciran i obeshrabrivao je čak i one koji imaju valjane razloge da traže poništenje. Uz to je bio i skup.

Papa je dugo bio glasni zagovornik ublažavanja postupka poništenja, što je odraz njegova iskustva stečenog u stvarnom svijetu koji je donio u papinstvo i što mu je priskrbilo reputaciju reformatora. Nekoliko je puta rekao da poništenje braka ne smije biti izvor crkvenih prihoda.

Prošli tjedan Franjo je objavio da će u sklopu “Svete godine”, koja traje od prosinca 2015. do listopada 2016., svi svećenici, a ne samo biskupi, moći odriješiti grijeh pobačaja, što se inače smatra teškim grijehom i kažnjava se ekskomunikacijom.

Analitičari smatraju da su Franjine reforme dio strategije stvaranja uključive Crkve i dopiranja do ‘posrnulih’ katolika koji su možda napustili ‘stado’ zbog spornih pitanja razvoda, pobačaja ili homoseksualnosti.

Povodom Papine odluke oglasila se i Zagrebačka nadbiskupija, čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Zagrebačka nadbiskupija: Stranke će biti pravovremeno obaviještene

“Dana 8. rujna 2015. papa Franjo proglasio je dva motuproprija kojima je reformirao kanonski postupak za parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Motuproprijem Mitis Iudex Dominus Iesus učinjena je reforma Zakonika kanonskog prava koji vrijedi za vjernike latinskog obreda, a motuproprijem Mitis et misericors Iesus, učinjena je reforma Zakonika kanona istočnih Crkava koji vrijedi za vjernike istočnih obreda.

Za vjernike i stranke u postupku na koje bi se mogle odnositi proglašene odredbe donosimo dva najvažnija naglaska iz motuproprija Mitis Iudex Dominus Iesus.

1. Parnice ništavosti ženidbe i dalje će biti vođene „sudskim, a ne administrativnim putem“, kako bi se u najvišem stupnju zaštitila istina o svetom vezu. Radi ubrzavanja postupka bit će dovoljna samo jedna izvršna presuda u prilog ništavosti ženidbe, dakle više neće biti potrebne dvije istovjetne odluke. U slučaju kada biskup ne može ustanoviti zborni sud u svojoj biskupiji, vođenje parnica može povjeriti sucu pojedincu, koji i dalje mora biti klerik, a naglašava se da je biskup sudac među vjernicima koji su mu povjereni. Otud proizlazi potreba, kako u velikim tako i u malim biskupijama, da biskup osobno pruži znak obnove crkvenih struktura i svoju sudsku službu u ženidbenim pitanjima ne prepusti posve drugim uredima u kuriji.

2. Osim postojećeg postupka na temelju isprave uvodi se i kraći postupak u slučajevima u kojima posebno očiti argumenti govore u prilog ništavosti ženidbe, npr. kada proglašenje ništavosti ženidbe traže oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz pristanak drugog, i ako je riječ o takvim okolnostima činjenica i osoba, koje su podržane svjedočanstvima i dokumentima, koji ne zahtijevaju istraživanje ili pomnije ispitivanje, te se ništavost ženidbe čini očitom. Kako bi se u ovom skraćenom postupku zaštitilo načelo nerazrješivosti ženidbe, biskup će biti sudac kao „jamstvo katoličkog jedinstva u vjeri i stezi“.

Ne zadire se u bit parnice za proglašenje ništavosti ženidbe

Sve ostale promjene odredbi specifično su stručne, procesno-pravne naravi i odnose se ponajviše na zadaće dijecezanskog biskupa ili službenika pravde. Reforma se kanonskog postupka odnosi samo na procesno kanonsko pravo, a ne na supstantivno ženidbeno pravo. Stoga obavještavamo pastire, savjetnike i vjernike da se proglašenim odredbama ne uvode neki novi kanonski razlozi ništavosti ženidbe nego se samo djelomično reformiraju odredbe koje se trebaju obdržavati na biskupijskim i međubiskupijskim sudovima u vođenju parnica ništavosti ženidbe.

Proglašenim odredbama ni na koji način ne zadire se u bit parnice za proglašenje ništavosti ženidbe, tj. i dalje je za prihvaćanje tužbe i vođenje parnice potrebno da postoji pravni temelj (kanonski razlog ništavosti ženidbe u trenutku davanja i primanja ženidbene privole) obrazložen i bar općenito potkrijepljen dokazima, stranka pak koja podnosi tužbu ima teret dokazivanja, a presuda, odnosno stjecanje moralne sigurnosti o ništavosti ženidbe, mora počivati isključivo na spisima i dokazima. Reforma će pridonijeti da parnice za proglašenje ništavosti ženidbe traju nešto kraće, osobito u slučaju kad će se moći primijeniti skraćeni postupak. U hrvatskim okolnostima reformom će se s jedne strane rasteretiti rad prizivnih sudova, ali će s druge strane sudovi prvog stupnja trebati biti oprezniji u utvrđivanju istine o nerazrješivosti ženidbe koja proizlazi iz Isusova nauka, a na što je više puta upozorio Benedikt XVI. u nagovorima službenicima pravde suda Rimske rote. Odredbe iz motuproprija počet će se primjenjivati od 8. prosinca 2015. godine.

Ovim putem obavještavamo stranke u postupku, na koje će se primjenjivati proglašene odredbe, da će tijekom sudskog postupka o svemu biti pravovremeno obavještene. Isto tako obavještavamo sve zainteresirane da će Međubiskupijski sudovi u Zagrebu uskoro objaviti i cjeloviti tekst oba motuproprija u svrhu upoznavanja s novim kanonskim propisima”, zaključuje se u priopćenju.

R.I.C. /HINA