Motiv Lijanovićevog zagovaranja ukidanja županija ne mogu se objasniti pristojnim riječima

Jerko Lijanović, vlasnik propale mesne industrije “Lijanovići”, široj javnosti poznat po kupovini glasova birača, protiv kojeg se vodi nekoliko sudskih procesa za kriminalne radnje, od višemilijunskih poreznih utaja do kriminalne podjele poljoprivrednih poticaja, dok je bio ministar poljoprivrede u nezakonito uspostavljenoj Federalnoj vladi, najavio je kako će se na sljedećim izborima kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kako bi se dodvorio bošnjačkim biračima Lijanović, u sarajevskim medijima, intenzivno promovira unitarnu BiH, bez domova naroda i bez županija, prenosi hms.ba

– Ukidanjem županija, tvrdi, uštedjelo bi se 500 milijuna maraka, koje bi se mogle uložiti u ekonomski razvoj zemlje. Istu ideju, uz isto obrazloženje zagovara i SDP-ov gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. No, ni jedan ni drugi ne daju odgovore na pitanje, kako je moguće uštedjeti toliki novac, ako se i nakon ukidanja županija mora nastaviti financirati policija, prosvjetni djelatnici, kultura, šport..? To financiranje onda mora preuzeti neka druga razina vlasti.

No, kada se iznose tako infantilne ideju, valja se zapitati što se skriva „ispod žita“?

Premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić kaže za Hrvatski Medijski Servis kako Lijanovićev i Imamovićev “pokušaj iznošenja dokaza”, o tobožnjoj uštedi koja bi se ostvarila ukidanjem županija, ima ulogu prikrivanja istine i stvarnih namjera, a ne promicanja ideje koja bi bila opravdana.

-Iako nema potrebe za tim, nije teško činjenično osporavati njihovu „matematiku“. Primjerice, samo dva neustavna federalna ministarstva, koja su sama sebi smisao i svrha, imaju veće proračune od svih deset ustavnih županijskih ministarstava iz tog područja (obrazovanje, kultuta, šport). Kako se zagovornici racionalizacije toga nisu sjetili!?, pita se Ćosić.

U političkom smislu, kaže, riječ je o loše prikrivenoj namjeri da se vlast apsolutno centralizira što bi brojčanijem narodu omogućilo preuzimanje uloge hegemona u svim životnim područjima.

– Kad neki političar, pripadnik brojnijeg naroda, zagovara takvu ideju, sa sociološkog stajališta možemo reći da je prepoznatljiva kao ideja motivirana partikularnim trijumfalizmom. Međutim, sa stajališta društva u cjelini, to je pogubna ideja koja neizbježno vodi u društvene nesporazume i sukobe. S druge strane, kad netko izvan te većine zagovara istu ideju, onda je riječ o politčkom odmetništvu motiviranom uvijek istim interesima koji se ne daju objasniti pristojnim riječima, kaže Ćosić.

HMS