Nagrade za posuške škole na natječaju o pobijenim hercegovačkim franjevcima
Prve večeri trodnevnica u susret obljetnici pobijenim hercegovačkim franjevcima dodijeljene su nagrade na ovogodišnjem Nagradnom natječaju na temu pobijeni hercegovački franjevci, za uzrast djeca. Prva nagrada pripala je OŠ fra Didaka Buntića iz Čitluka za video uradak „Gdje je, smrti, žalac tvoj?“. Drugu nagradu osvojila je OŠ Franice Dallʹera iz Vira za likovni rad učenica povijesne sekcije pod naslovom „Mi živimo“. Treća nagrada pripala je Milanu Kevilju, učeniku OŠ Ivana Mažuranića iz Posušja, također za likovni rad s naslovom „Moj Bog – sve moje“.
Mučeništvo kao svjedočanstvo vjere
U samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, sinoć je započeo molitveni program X. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca koji traju 1. – 7. veljače. Sve je započelo molitvom krunice u 17.30, nakon toga uslijedila je u 18.00 sv. misa zadušnica za sve pobijene hercegovačke franjevce i mnoštvo članova puka Božjega. Sv. misu je predslavio don Marko Tomić, postulator bl. Drinskih mučenica.
Don Marko je u svojoj propovijedi istaknuo sljedeće: „Što nam ovo kaže, ovdje okupljenima, u prigodi spomena događanja prije 75. godina? Svima je jasno što se događalo, vi to znate bolje od mene. Ja bih se samo osvrnuo na osobu koja ima posebnu ulogu u postupku ukazivanja na mučeništvo, kao svjedočanstvo vjere, na fra Lea te na njegovih 65-orice subraće. Naravno, ovdje nema skupnog, zajedničkog obrađivanja, nego samo pojedinačno i dosljedno treba pokazati, ukazati i dokazati formalno mučeništvo te materijalno mučeništvo u događajima što su se zbivali u određenom povijesnom trenutku i okolnostima. Nema nikakvog navijanja, nego samo činjenica koje nedvojbeno potvrđuju da je netko mučen, zlostavljan i ubijen (čak ne mora biti ni ubijen) radi mržnje prema njegovoj volji i želji slijediti, svjedočiti i do kraja ustrajati u vjernosti Kristu i svom vjerovanju. U tom svjedočenju nisu prepreka ni volja, ni zlovolja, ni užas mučenja, ni zvjerstvo postupanja, ni način smrti prouzročeni rukom neprijatelja ili mučitelja. Za mučenika oni nisu neprijatelji, oni su, nažalost, sluge Zloga, a mučenik ne pristaje da Zli ima pravo! Zato život ne predaje smrti, nego krv prolijeva kao izraz oživotvorenja vlastitog svjedočenja o veličini Ljubavi za koju život daje. Njegovo svjedočenje u tom trenutku predstavlja oprost mučitelju, jer mu je omogućio ostvariti veliku želju svjedočenja. Je li bilo ili nije takve želje? E, Postulator tu lomi koplja! Kad je to poprilično jasno i dokazivo, u smislu da se upućuje na događaje i dokaze koji su nedvojbeni, sada treba pojasniti činjenicu da se to stvarno i dogodilo svakom pojedinom mučeniku – dakle formalno se to dogodilo fra Leu, odnosno bilo kojem subratu iz svijetle kolone koja stupa tragom mučenika!“, kazao je don Tomić.
Radioposusje.ba
