Biskup Palić: U Hercegovini je izražena životnost crkve, ali uvijek treba raditi na onome što opterećuje autentičnost vjere
Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u ovom tjednu od 20. do 26. studenoga boravi u posuškom dekanatu. U ponedjeljak je boravio u Viru, a u utorak u Zagorju i Vinjanima. Srijedu pak i četvrtak boravi u posuškoj župi, u petak u Posuškom Gracu, a onda u subotu i nedjelju boravi u župama u Rakitnu.
U srijedu večer je u posuškoj župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije predslavio sveto misno slavlje i održao katehezu nakon koje je razgovaro s vjernicima.
Svoj pohod osim s vjernicima, biskup provodi posjećujući institucije s naglaskom na škole na području općine Posušje. Već na pola puta pastoralnog pohoda za naš radio se osvrnuo na prvih nekoliko dana boravka u župi. „Ovo je i za mene kao biskupa jedno bogatstvo. Ovaj pastoralni pohod je pohod pastira svojim vjernicima. I ja ga doista tako shvaćam i razumijem i tako ga provodim. Dragi su mi svi susreti, bilo da se radi o susretima s pojedincima ili susret sa skupinama kao što su školska djeca, kao i s kulturnim i političkim institucijama jer i one su dio života i naše stvarnostI s kojom živimo. Što se mene osobno tiče, svaki ovaj susret ja doživljam kao obogaćenje. Koliko god ljudima značio susret sa mnom, susret s pastirom svojim, svaki susret je uzajamna razmjena onoga dobroga i plementitoga i svega onoga što se u takvim srdačnim susretima doživi“, kazao je biskup Palić.
Koja je pak zapažanja dobio u ovih nekoliko dana boravka u Posušju, biskup Palić jeistaknuo njih nekoliko. „O stvarima koje treba promjeniti konkretno u ovoj župi teško je govoriti. Mislim da župnik bolje zna. Sigurno da ima toga što treba mijenjati jer na kraju kršćanstvo je stalna promjena u obraćenju na dobro ili na bolje. Ono što me se osobito dojmilo u Posušju, ali nije samo tako ovdje, je susret u školama. Obišao sam sve škole. Ovaj neposredni susret je djeci vjerojatno posebno značio, ali mene je ugodno iznenadilo njihovo iščekivanje, njihova neposrednost, dolazak, pitanja, želja za susretom. Tako da ću to sigurno nositi kao jednu lijepu uspomenu, ali sigurno kao i znak da djeca, bez obzira na sve probleme u školstvu, shvaćaju stvari koje su važne. Drugo, također mi je drago da ova župna zajednica raste. Čujem i da ima povrataka, vidim da se dosta gradi, to su sve preduvjeti da se može osigurati kvalitetan život. A tamo gdje se osiguravaju uvjeti za jedan kvalitetan život, tu se stvaraju uvjeti da se počne živjeti ili na kraju vratiti se ako je otišao. Također mi je kao biskupu drago da ima mladih ljudi i u tom političkom životu koji se žele angažirati, bez obzira kakva naša percepcija politike bila. Uvijek u susretu s njima, u razmjeni mišljenja im nastojim reći da oni svojim načinom i radom daju lice toj politici i percepiji političara“, kazao je biskup Palić.
Iako zadnjih godina ima manje odlazaka u inozemstvo, te iako konkretno u Posušju je stalo smanjenje broja stanovnika, ipak za razliku od vremena od prije deset ili petnaest godina, smanjnje vjernika je realnost svake župe u Bosni i Hercegovini. Često one veće rastu na štetu manjih. Iako biskupija i crkva nema mehanizama za poduzeti nešto po ovim pitanjima, ipak skrbe i za ova pitanja vjernika.
„Ne hodamo stvarnošću zatvorenih očiju. Posjetio sam i Vir, Zagorje i Vinjane. Jasno je da središnja župa ne raste samo rađanjem djece, nego da ova gradnja doista potiče obitelji da iz mnajih župa dođu u središte. Kod nas se sada događa ono što se u Europi događalo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sad je u Europi jedan drugi proces. Velike sredine se napuštaju i dolazi se živjeti u manje sredine u kojima je život puno kvalitetniji, mirniji, jednostavniji. Mislim i nadam se da će taj proces i kod nas doći. Ono što je potrebno u ovoj cijeloj priči naglasiti i reći da Crkva doista u ovom smislu nema mehanizama nešto napraviti na povratku ljudi. No, svakako možemo, to nam je i zadaća i mislim da to i činimo je posvješćivati barem onima koji nose političku odgovornost da upale svjetla reflektora i osvjetle taj problem. Problem demografije nije samo naš, nego je opći problem u Europi. Upravo zato ne govorimo više samo o duhovnoj smrti, nego i o onoj fizičkoj. Koji su razlozi? Puno ih je. Jedan možda znakovit barem, za nas kršćane po mojem skromnom sudu je sigurno izbjegavanje spremnosti na žrtvu, na otvorenost životu, pa i jedan sigurnjački mentalitet. Vidimo danas da se mladi dugo zadržavaju u roditeljskoj kući jer tamo im je sigurnije, pa kako god bilo, nego zasnivanje nove obitelji, pa makar u možda neadekvatnim uvjetima. Jer teži uvjeti potiču na dodatno zalaganje i dodatno djelovanje. Treba također kazati, gdje god postoji jedna nesigurnost u državi, ne mislim samo na to da je život nekome ugrožen, ako imate nesigurnost što se tiče pravnih okvira, sustava – jer mi smo administrativno jako skupa zemlja, onda to otežava situaciju i odluku da se ovdje ostane. No, nalaze li oni doista tamo ono što su mislili da će naći, iz nekih susreta s našim ljudima možemo osjetiti da im nije tamo jednostavan život. Osobito su zabriniti za svoju djecu, jer koliko god im je tamo materijalni dio osiguran, s druge strane ovaj život vrijednosti je veoma upitan“, kazao je biskup Palić.
No, zato crkva, biskupija i župe brinu o duhovnoj stvarnosti svojih vjernika, te da njezina crkva ne bi postala kao crkva u Sardu za koju Isus kaže da je mrtva. Naime, Crkva u Sardu je postojala samo po imenu, a u stvarnosti to nije bila. Članovi crkve su bili duhovno mrtvi. Radilo se o duhovnoj, a ne fizičkoj smrti. Ima li u Hercegovini i ovdašnjem narodu nešto što koči pravi duhovni razvitak, neka protivština koja baš i nje u skladu s duhovnošću, biskup je naglasio da je životnost crkve u Hercegovini dobra, ali da svi individualno moramo raditi na pročišćavanju svega oboga što opterećuje autentičnu vjeru. „Kod nas ima jako puno pozitivnih stvari. Kod nas ako se gleda i uspoređuje s drugim krajevima, pa čak i s nekim krajevima u Hrvatskoj, kod nas se vidi ta životnost crkve. Životnost crkve je pojam za puno nekih inicijativa koje se događaju u našim biskupijama. S druge strane, ono što je cilj i što bi trebao biti cilj i na što bi svećenici trebali poticati i ja kao biskup, je da naša vjera bude pročišćena. U kojem smislu bude pročišćena? Bude pročišćena od svega onoga što opterećuje onaj iskreni, autentični život vjere. Ne mislim ovdje samo na tradiciju jer tradicija je veoma važna u crkvi. Međutim, ako se mi stalno pozivamo na ono prošlo, a zatvorenih očiju hodamo u sadašnjoj stvarnosti, onome što nam se sada događa – mislim da nismo došli do stupnja zrele vjere. Moja želja je i moj nutarnji poticaj, pa i ovih pastoralnih pohoda je najprije posvjestiti najprije svim laicima odgovornost za život u crkvi. Prošla su vremena kada je svećenik ili fratar imao zadnju riječ, kada je to možda bilo i razumljivo, ali danas svi trebamo nastojati izgrađivati živu, zrelu i iskrenu vjeru. To će nam sigurno omogućiti daljnji opstanak na ovim prostorima“, zaključio je biskup Palić za naš radio.
Kako je naglasio biskup sinoć u Posušju, on u ovom duhovnom pohodu nije upravni inspektor nego pastir koji vrši apostolsko djelovanje. Biskupov pastoralni pohod ima za cilj osnažiti jedinstvo i zajedništvo cijele biskupijske Crkve, kako bi zajednice prepoznale svoj poziv njegovati dragocjena dobra jedinstva i zajedništva, nadilazeći rascjepkanosti.
Radioposusje.ba
