Ana, supruga uhićenog Jose Nedića iz Orašja, poručuje: Ovo nema veze s pravom i pravdom, sve je montirano
Nakon što je održan mirni prosvjed branitelja, teško je pronaći dodatni komentar i opisati osjećaje kod građana Orašja. Na svakom koraku mogu se vidjeti potištenost i nevjerica. Stanovnici Orašja kažu – povrijeđena su dostojanstva ljudi i branitelja koji su dali veliki doprinos za Posavinu, ali i za državu BiH i Republiku Hrvatsku, piše Večernji list BiH.
U gradu se i dalje okupljaju branitelji, potpora im stiže sa svih strana, a u razgovorima iznose prisjećanja iz ratnog vremena. Nakon što je neprijatelj s druge strane bojišnice polomio zube na posavskoj bojišnici, branitelji govore da je već tada isticao da nikada neće Hrvatima oprostiti za taj neuspjeh.
U ovom trenutku hrvatski branitelji se osjećaju pravno nesigurnim i trpe, kažu, posljedicu očito nekakvih pravnih igara koje su na relacijama raznih centara moći.
– Vjerujem da će vlade RH i BiH i njihovi dužnosnici učiniti sve da se ta sigurnost vrati i svi građani mogu mirno spavati, a ne svaki dan očekivati hoće li netko doći po njih i napisati nekakvu optužnicu. Skup u Orašju organiziran je u kratkom vremenu, a njime je pokazano jedinstvo i poslana jasna poruka da smo uz sve uhićene branitelje i uz njihove obitelji koje proživljavaju jako teško stanje.
Želimo da se ta pravna nesigurnost prekine što prije, kazao nam je Đuro Topić, načelnik općine Orašje. Obitelji uhićenih pripadnika HVO-a su u teškom stanju i ne znaju zbog čega su uhićeni njihovi muževi, sinovi, braća, očevi. Ana Nedić, supruga uhićenog Jose Nedića, ogorčena je postupcima njegova uhićenja i skupa sa sinovima proživljava neopisivo teško stanje.
– Moj muž je bio zapovjednik 2. bojne 106. brigade HVO-a, časno i pošteno je obavljao svoj posao. Ovoj sredini je dao i doprinio najviše što je mogao, dao je sebe, a ostavio mene i djecu s druge strane Save. Sad smo dospjeli u neopisivu životnu situaciju, jer ovo je toliko ponižavajuće i jadno. Vjerujte da se osjećam vrlo teško, ne mogu disati, kroz suze nam govori Ana i prisjeća se slike uhićenja kad su im policajci i specijalci pozvonili 3-4 puta na ulazna vrata u 6.15 sati i odveli njezina muža Josu. – Ne vjerujem u pravnu državu, jer ovo nema veze s pravom i pravdom.
Sve je montirano, a za koje ciljeve, stvarno ne znam. Samo znam da moja djeca i ja, a imam tri sina, unučicu i malog unuka koji se bori za život u osječkoj bolnici, proživljavamo teške i mučne životne trenutke.
vecernji.ba
