Bošnjačka politika želi kroz iduća dva izborna ciklusa potpuno ovladati Federacijom
Bosna i Hercegovina je u sličnoj situaciji bila već više puta i mislim da je bilo mnogo težih situacija od ove, s tim da, istina, nikada nismo bili pred vratima EU, nikada nismo bili pred mogućnošću da dobijemo kandidacijski status, da obveze koje smo preuzeli, koje se vežu uz kandidacijski status, nismo u stanju provesti. Uvjeren sam da danas moramo imati drugačiji odnos prema ovim krizama i mnogo ih brže rješavati, sve stavljajući u funkciju euroatlantskog puta BiH – kaže u razgovoru za Večernji list hrvatski član Predsjedništva BiH, predsjednik HDZ-a BiH i predsjednički kandidat HNS-a Dragan Čović. HNS, bez iznimke, za tu političku krizu, uvjetno rečeno, optužuje blok sarajevskih stranaka koji se realno stvorio na političkoj sceni.
Svjedočimo li ponovnom formiranju velike svebošnjačke koalicije? – Pa moramo biti iskreni, hrvatski narod, kao odgovor na našu ustavnu poziciju i neravnopravnost u BiH, odgovorio je osnivanjem Hrvatskog narodnog sabora. Pozvani su svi oni koji imaju neki parlamentarni udio ili imaju povjerenje građanstva u taj blok. Odgovor Bošnjaka bio je otprilike isti: okupiti sve bošnjačke stranke, tako da vi imate jedan, možda začuđujući za nekoga, prikaz politike u Sarajevu gdje zajedno razmišljaju i SDP i DF i GS, pa SDA, SBiH, SBB, bez izuzetka, bilo koja bošnjačka stranka, odnosno stranke koje u biti imaju 99 posto bošnjačkog biračkog tijela. Okupili su se oko zajedničkih pitanja. Primjerice, kako definirati odnos prema hrvatskom narodu i tu oni vrlo složno djeluju. Takvo djelovanje imali smo i za vrijeme izbora u Stocu, kada su sve bošnjačke stranke zajedno nastupile kako bi se odradio jedan posao strateški, kako da Bošnjaci izađu na more. Ili danas, recimo, kada govorimo o Izbornom zakonu, opet bošnjačke stranke zajedno nastupaju i pričaju o tome kako bi trebale transformirati Federaciju BiH u potpuno građanski entitet, a time i BiH, čime u biti vrlo jasno odgovaraju na zahtjev HNS-a. Znači, to je jedna ravnoteža koja se napravila, s tim da je potpuno drugačiji razlog osnivanja. HNS je osnovan zbog toga što nema druge mogućnosti nego da pokušamo jednim zajedništvom na političkoj sceni izboriti se za one mrvice vlasti koje bi nam osigurale legitimitet u obnašanju izvršne i zakonodavne vlasti. Bošnjaci se odlučuju na okupljanje da bi upravo ovakvim zbijanjem redova zaštitili svoju poziciju dominacije unutar Federacije, a time, u konačnici, i same BiH. To jedinstvo bošnjačkih stranaka se pokazalo u federalnom Parlamentu prilikom usvajanja Zakona o izbornim jedinicama.
Žele li probošnjačke stranke doista riješiti problem nedostajućih odredbi Izbornog zakona ili je ovo sve jedna predstava za javnost? – Prije svega, oni žele poslati poruku Bošnjacima. Kolega Izetbegović ovih dana kaže da ostaju još jedno dva izborna ciklusa kada će se konačno riješiti problem BiH. To je stari plan kako od BiH napraviti građansku državu, a da bi se do toga došlo, to se mora do kraja napraviti prije svega u Federaciji. To je projekt koji traje već petnaestak godina, uvijen u jedan lijepi celofan koji prolazi još uvijek u demokratskom svijetu. Vrlo jasno žele poslati poruku svima: “Mi smo tu, bez nas se neće moći odlučivati i mi ćemo definirati pravila, davati mjeru koliko kome što pripada”. A osnova građanskog koncepta u BiH, što sam sam isticao više puta, dovodi do unitarizma, prividne građanske države u kojoj bi skupine okupljene oko jedne političke ideje, evo, sada govorimo o svebošnjačkom bloku, jasno dovele do toga da je to bošnjačka država, a netko će to protumačiti drugačije, u svjetlu nekih trendova s istoka.
Često se može čuti kako su Bošnjaci konačno politički odustali od Republike Srpske te da su se koncentrirali na Federaciju te time samo pojačali podjelu države na dva dijela? – To je jedan politički trenutak u ovoj vremenskoj slagalici. Jasno je da danas ne možete s bošnjačke političke scene vidno utjecati na odnose u RS-u. Djelomično mogu utjecati da se izabere srpski član Predsjedništva BiH, pomoći će da se uspostavi vlast na razini države uime srpskog naroda, utjecati da se definira Klub Srba u Federaciji. Međutim, osnova ideje je potpuno ovladati Federacijom i kada to uspiju, kada taj entitet potpuno stave pod svoju kontrolu, onda dolazi iduća faza kada će se taj utjecaj dominantno, s jednim drugačijim pristupom, vjerojatno s novim ljudima, prenijeti i na čitav prostor BiH, pa time i RS-a. Znači, ovo je samo jedan međukorak u konačnoj slagalici. Kako su kazali: “Trebaju nam još dva izborna ciklusa”. Mislim da će im trebati još 50 izbornih ciklusa da bi se jedna takva ideja provela, jer je ona neodrživa na prostorima BiH, države koja može preživjeti isključivo kao zajednica triju potpuno jednakopravnih konstitutivnih naroda.
Je li vaša ponovna kandidatura za Predsjedništvo BiH odgovor na takvu politiku i je li ona u ovome trenutku, u ovoj konstelaciji odnosa, bila mudar potez? – Nažalost, procijenili smo svi zajedno da je nužda, a ne mudrost u pitanju. Znači, bilo je jedno opredjeljenje da, ako promijenimo Izborni zakon i osiguramo legitimnost predstavljanja na svim administrativnim razinama za Hrvate, na ovim izborima idemo s potpuno novim ljudima, da osvježimo sve kandidacijske liste, a da mi koji se pomalo smatramo veteranima budemo logistika tim ljudima i da ih pratimo godinu-dvije dana, kako bi oni, na neki način, postali prepoznatljivost političkog ambijenta koji bi bio prilagođen potpuno europskim vrijednostima i onome što nam slijedi na tom europskom putu. Međutim, kako se nije dogodilo da imamo Izborni zakon, a vrlo rano su nam već Bošnjaci ponovno poslali poruku da imaju jasnu ambiciju birati uime Hrvata i člana Predsjedništva BiH i hrvatski klub u Domu naroda, morali smo primijeniti novu strategiju, a to je značilo da izvučete sve ono za što vjerujete da može napraviti prepoznatljivost u glasačkom tijelu, motivirati glasačko tijelo i u ovako nemogućim uvjetima dobiti izbore, imati hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Onda je procjena bila kako bi bilo neodgovorno ne preuzeti tu odgovornost i to nema veze s mudrošću. Osobno sam, naravno, do kraja spreman stajati na tom statusu da predvodim svoj narod, u onoj mjeri koliko mom narodu treba moja pojava. Znam kolika je cijena koju moram osobno plaćati, kao i moji suradnici koji sa mnom rade. Ali procjena je kako je u ovom trenutku to bilo nužno, tako da sam uvjeren da će ovim načinom rada, uz još jedan korak koji ćemo napraviti u idućih nekoliko mjeseci, hrvatski narod biti potpuno zaštićen, imat će legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH. U zakonodavnoj vlasti naš cilj je imati maksimum onoga što se u Zastupničkom domu može imati, nekih 10 posto više glasova u odnosu na prošle izbore, a što se tiče Doma naroda, imati dominantnu većinu, kaže Čović u intervjuu za Večernji list BiH.
Izvjesno je da ćete imati bar tri protukandidata. Ušli ste s u jednu političku utrku, pa bi bilo možda i očekivano i da kažete svoje mišljenje o tim ljudima i zašto bi konkretno hrvatski narod trebao ponovno birati vas? – Jedni se kandidiraju za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali glasačko tijelo na koje računaju Boriša Falatar iz Naše stranke i Željko Komšić iz DF-a nije glasačko tijelo unutar hrvatskog naroda. Čak se to glasačko tijelo ne preklapa ni jedan posto u osnovi. Tako da oni šalju potpuno drugačije poruke, jer glasačko tijelo tih kandidata iz Sarajeva 99% je bošnjačko. Moja stara praksa je da ne komentiram svoje oponente, a i ovih dana više puta sam pozvao sve one koji imaju o meni nešto kazati kao o čovjeku, inženjeru, menadžeru, profesoru ili političaru, jer upravo sada je vrijeme da to kažu. To dovoljno snažno govori o mojoj osobnosti i o spremnosti da čujem takve komentare, da na njih ne reagiram. Imamo barem tri mjeseca kampanje gdje uistinu svatko treba kazati sve ono najlošije što o meni zna pa da čitava javnost procijeni jesam li ja takav, a ne da ja to komentiram na bilo koji način.
Među kandidatima je i Diana Zelenika iz HDZ-a 1990. Dakle, stranke koja je dio HNS-a i očito računa na hrvatsko biračko tijelo? – Mislim da je nju stranka žrtvovala i pustila je tako u jednu borbu, svjesna da na političkoj sceni među Hrvatima može ostvariti vrlo simboličan broj glasova. Time se možda zadovoljila potreba za njezinom političkom afirmacijom, ali smatram kako je s pozicije hrvatskoga naroda to krajnje pogrešna odluka. Nije se smjelo dogoditi da ispred HNS-a imamo više kandidata ako znamo da nismo promijenili Izborni zakon i ako znamo da nam drugi mogu izabrati člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka. Time će se možda jedan dio glasova skinuti hrvatskom kandidatu kojeg nominiraju dominantno stranke HNS-a predvođene HDZ-om, ali to će biti simbolično. Tako da, duboko vjerujem, gospoda Cvitanović ili Raguž, ne znam kako su se već dogovarali oko toga, svjesno su pustila gospođu Zeleniku da bude žrtva na političkoj sceni, vjerujući kako će ona biti možda malo glasnija, možda malo u poziciji da ne bira rječnik kojim će oslikavati ambijent u BiH i protukandidate, mene, a što će u konačnici njoj napraviti najviše štete kao osobi.
A kandidati sarajevskih stranaka? – Gospodina Falatara ne poznajem. Pročitao sam njegov životopis i vidim kako ima zanimljiv nastup mlade osobe koja je dovedena kako bi se afirmirala. Mislim da ništa posebno neće moći napraviti. Među Hrvatima svakako ne, ali i unutar političke scene u Sarajevu mislim da će uzeti vrlo simboličan broj glasova. Željko Komšić je, rekao bih, već veteran u politici, vješt u manipuliranju s tog sarajevskog asfalta ili sarajevske ulice. Uspjelo mu je jednom ili dva puta. Tada je to bio SDP, iza njega je stajao Lagumdžija koji je imao svoju snagu, svoj autoritet unutar Bošnjaka. Dok je imao stranku koja je sve radila za njega, logistiku, Komšić je mogao igrati utakmicu u kojoj je mogao manipulirati značajnim dijelom glasačkog tijela Bošnjaka. Danas, bojim se, otkad je on postao predsjednik stranke, dao je jednu drugu sliku toj istoj javnosti. Ja mu želim svu sreću ovoga svijeta, ali mislim da su vrata Predsjedništva BiH za njega trajno zatvorena i one slike, koje je nekada držao u Predsjedništvu, mislim da će ostati u njegovoj arhivi dugo vremena. Imamo naznaka kako će biti još nekih kandidata, ali to su uglavnom oni koji se jave za nečiju potrebu ili obvezu prema nekome. Hoće li to biti netko od gospode Lijanović, jer oni se obično pojave u tom vremenu, ili će biti netko ispred gospodina Zubaka, koji se također mora pojaviti u ovome vremenu pa malo nešto kazati, koju rečenicu, vidjet ćemo. Jasno je i njima kako na političkoj sceni ne mogu više ništa napraviti, tako da – možda će to biti samo forma.
Na posljednjim izborima za Predsjedništvo BiH bilo je šest kandidata među Hrvatima? – Opet očekujem takvo nešto, oko šest kandidata, ali kažem još jednom: na nama je, na meni sada, da se svojim iskustvom, svojom osobnošću izborim za jednakopravnost Hrvata. Bez obzira na sliku koja je o nama izgrađena u sarajevskim medijima vezano uz navodni antibošnjački odnos, vrlo jasno poručujem: Bošnjaci su za mene braća, moji prijatelji, kao i Srbi, i sve činim da do kraja razumijem taj glas, ali isto tako da bi BiH ostala očuvana kao europska vrijednost, moram se prije svega izboriti za potpunu jednakopravnost hrvatskog naroda koja neće biti na štetu ni jednog Bošnjaka i Srbina, ma gdje oni bili.
Za razliku od vaših protukandidata, malo vas je u posljednje vrijeme u sarajevskim medijima. Čak ne reagirate ni na objavu krivotvorenih dokumenata vezano uz tobožnji službeni put u Rusiju. Zašto? – Naša je procjena bila kako je dobro pustiti da o meni, o našoj politici i o svemu što radimo progovore malo glasnije ovi drugi što se izuzetno potiču. Znači, danas ti mediji primarno potiču sve ono što govori antihrvatsko, sve ono što govori protiv politike HDZ-a, Dragana Čovića. Takvi bez problema dobivaju koliko hoćete vremena na bilo kojem mediju u Sarajevu. Naravno da ćemo mi biti u tim medijima po potrebi, ali ja se ne želim baviti tim začaranim krugom. Prepuštam sve ovo gospođi Zeleniki, gospodinu Komšiću i drugima, neka pričaju o meni koliko god žele. Duboko sam uvjeren da ovo glasačko tijelo koje podržava Dragana Čovića dobro zna što on radi i kakav je HDZ. Neki će kazati da to politički nije mudro, ali osobno mislim kako je dobro dati mikrofon protukandidatima pa da se ispričaju tim govorom jer oni time pričaju prije svega o sebi. Jer nisam još čuo nekog protukandidata da priča o tome kako bi uredio, što bi dobro napravio, kuda bi vodio BiH, kako bi uredio poziciju triju konstitutivnih naroda. Isključivo je komentar što radi drugi. Ja im želim da i dalje ostanu politički analitičari koji će pratiti ono što ja radim u iduće četiri godine.
Poprilično ste sigurni u svoju pobjedu. Koga vidite kao kolege u Predsjedništvu BiH? – Ta sigurnost u pobjedu stvar je mentaliteta. Analizirajte ono što radim posljednjih 20 godina, vidjet ćete da ni jedan posao koji smo pokrenuli nije ostao nezavršen ili da nismo dobili u konačnici ono što smo željeli. Korektno osmislimo, imamo plan, politiku, podesimo taktiku, strategija je jasna koja to sve određuje. Mislim da smo nešto slično napravili i ovaj put i to je onaj plan B koji je mnoge zainteresirao. Svi su mislili da je plan B da mi bojkotiramo izbore ako nema Izbornog zakona, svi su mislili da je plan B kriza itd. Obrnuto je, jer plan B je upravo jačanje pozicije hrvatskog naroda. Plan B mora osigurati izbor legitimnih predstavnika bez obzira na Izborni zakon. Doći će i plan C pa će se svi uvjeriti da je jedini put koji Hrvati imaju put europske integracije i snaženja BiH. Time ćemo samo na površinu izvesti sve, upravo kao što smo izveli bošnjačke stranke da praktično pokažu koliko im je stalo da Bošnjaci potpuno ovladaju jednim entitetom, da bi na taj način pokušali uraditi s cijelom BiH. Osobno mislim kako je ta moja samouvjerenost na zdravoj podlozi i da to radimo tako da nikoga ne vrijeđamo u toj kampanji, da vrlo jasno i iskreno prezentiramo i Bošnjacima i Srbima i međunarodnoj zajednici taj put. I tu je mali problem, jer je vrlo malo iskrenosti u politici u BiH. Počesto ljudi misle da im nešto drugo pričate, ali ja svima njima sugeriram da vide što se radilo u posljednjih dvadeset godina kada sam ja u pitanju, što smo pričali, što rade svi predstavnici HDZ-a, pa će to biti vrlo vjerodostojno za sve one koji su možda drugačije doživljavali, pod pritiskom medija, hrvatsku politiku.
Kandidati su manje-više poznati i kada je u pitanju srpski i bošnjački član Predsjedništva? – Vidim da na političkoj sceni među Srbima imamo dva kandidata. Gospodin Dodik za sada ima izuzetnu potporu i snagu, jednu političku vitalnost koliko god da dugo traje u Republici Srpskoj. I, naravno, s druge strane gospodin Ivanić koji je sada u Predsjedništvu BiH. Pojavit će se još neki neovisni kandidat na toj političkoj sceni, ali srpski narod, siguran sam, znat će odlučiti i izabrati tko ga je u stanju na bolji način predstavljati. Nekorektno je da kažem kako će to biti jedan ili drugi čovjek, iako vrlo jasno vidim tko će to biti. I to mnogo dominantnije nego što to možda sada ovako izgleda. Što se tiče bošnjačke političke scene, uvjeren sam kako danas postoji četiri ili pet izraženih kandidata koji na isti način predstavljaju bošnjačku politiku, okupljeni oko jednog bošnjačkog projekta, bez obzira je li to predstavnik SDA, gospodin Džaferović, jedan iskusan političar neobičnog stila komuniciranja, onako konzervativnog pristupa. Ili gospodin Radončić koji izvjesno ima daleko najviše šanse postati kolega u Predsjedništvu, a koji ima jedan potpuno drugačiji stil, moderan, menadžerski, za kojeg sam uvjeren, i kažem još jednom, da ovaj put može osvojiti značajan broj glasova Bošnjaka. Ne podcijenimo uopće i da je tu i gospodin Bećirović uime SDP-a, uvjetno nešto mlađi kolega s kojim sam nekada surađivao kada sam bio u Parlamentu BiH i s kojim se također dobro znam. Vjerujem duboko kako i on ima izuzetno jako glasačko tijelo na ljevici kod Bošnjaka, ali ne podcijenimo da on mudro ulazi i u desni ili središnji dio te političke scene bošnjačkog naroda. Tu je i gospodin Šepić, koga su dugo podržavali predstavnici međunarodne institucije. On je okupio jedan blok koji je u posljednjih nekoliko godina napustio SDA, jedno posebno krilo koje ima svoju moć. E sada, ta četiri kandidata, naravno na bošnjačkoj političkoj sceni, i spomenuta dva hrvatska kandidata Falatar i Komšić računaju na isto glasačko tijelo. Glasačko tijelo Bošnjaka tri i pol puta veće je i brojnije nego hrvatsko i tu je negdje između 650 i 700 tisuća glasova. Kako će se raspodijeliti, ne znamo. Imam svoj stav, kao i kod srpskog člana Predsjedništva, i vidim svog kolegu u studenome, koji će sa mnom sjediti, ali bi nekorektno bilo da sada izlazim s tim imenom. Bošnjaci će odlučiti, ali kroz ovaj svoj iskaz o kandidatima mislim kako sam naznačio otprilike za koga vjerujem da danas ima najviše šanse, kaže Čović u intervjuu za Večernji list BiH.
Vaš sadašnji kolega gospodin Izetbegović često u intervjuima zna komentirati vas osobno i ističe: “Čović je tražio sve, a dobio je ništa”. Kako gledate na suradnju s njim? Što mu najviše zamjerate, ako mu uopće išta zamjerate? – Ja mu nemam što zamjeriti jer nas je u Predsjedništvu sudbina sastavila na prošlim izborima. Znači, njega je izabrao bošnjački, kao i gospodina Ivanića srpski, te mene hrvatski narod. Mi smo na početku imali vrlo jasan plan da ni jednu odluku ne donosimo preglasavanjem, da se pokuša naći dogovor. Napravili smo modele kako do toga doći i to je funkcioniralo dok je gospodin Ivanić bio predsjedatelj, a i kada sam ja bio predsjedatelj. Ali čim je došao gospodin Izetbegović, želio je pokazati nadmoć i neke vještine iz iskustva, jer je on povezao prethodni mandat s ovim mandatom. Mislim da je jako pogriješio u tome svemu jer je bez ikakvog razloga nametnuo jedan novi odnos u Predsjedništvu. Nakon tog mandata, opet u rotaciji gospodina Ivanića i mene, pokušali smo stvar izvući i ni jedna odluka stvarno nije donesena bilo kakvim preglasavanjem niti je čekala na usvajanje sukladno Ustavu. Iako ste primarno političar, odnedavno ste i akademik Međunarodne inženjerske akademije. Također ste i akademik HAZU-a. Kako biste komentirali oprečne medijske reakcije na svoja akademska postignuća? – Protivnici ideja politike koje ja zagovaram koriste svaki trenutak za kritiku i zato sam im rekao: “Sad vam je prigoda”. Ja ih pustim, jer narod zna što je istina. Posebno kod nas u Hercegovini, u Mostaru, postoji jedna vrlo jasna izreka da tko previše priča o poštenju jasno je koju poruku šalje o sebi. Evo da ne komentiram drugim riječima, svaki Mostarac i Hercegovac će razumjeti ovu poruku, a ja sam ponosan na ovo što sam ostvario u svom životu. Kada gledam nagrade i priznanja, najveću čast mi je odao predsjednik Tuđman kada mi je dao odličja ‘96. i ‘97. godine. Prije nekoliko dana dobili ste i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. I to su neki dočekali “na nož”? – Imam na stotine priznanja. Naravno, svatko za sebe ima posebnu vrijednost jer je potvrda nečega što ste u nekom trenutku radili, ali počasni doktorat primio sam krajnje emotivno. U jednom trenutku, kada se priključite svim ovim velikanima koji su gradili 350 godina povijesti najistaknutije, najorganiziranije visokoškolske znanstvene institucije hrvatskog naroda te ako vidite ceremoniju i kako je to organizirano, uistinu nema većeg akademskog priznanja. Što god ja dalje u životu radio, ovo će imati svoje posebno mjesto, jedno priznanje da smo i unutar znanosti u BiH izgradili i jedinu javnu visokoškolsku instituciju, Sveučilište u Mostaru, na hrvatskom jeziku, uspjeli se oduprijeti našem nestanku kao naroda. To je osnova koja će dugoročno štititi poziciju hrvatskog naroda kao jednakopravnog i konstitutivnog u BiH, tako da s te strane ja ću nastaviti i sa svojim znanstvenim dijelom, iako činjenica da se bavite politikom ne ostavlja previše prostora za znanost, za stručno, za uopće bavljenje onim što bi možda trebalo biti za mene na neki način prioritet, ali, evo, kao što sam i dosad objavio više od 70 znanstvenih stručnih radova, ja ću nastaviti i dalje davati svoj doprinos u tom smjeru, bez obzira što će kritičari o tome govoriti. Pogledajte tko su ti analitičari, kritičari, to su ljudi koji su posljednjih pet ili šest godina pretplaćeni na tu kritiku i to je nešto što je za mene sasvim normalno. To je njihov životni put, oni pišu i oslikavaju. Vjerujem kako ćemo jednog dana kad budemo pisali one knjige o sebi, o svom životnom putu, dati jedno posebno mjesto i tim ljudima, kaže Čović u intervjuu za Večernji list BiH.
vecernji.ba
