BUHINE KUĆE: Masakr nad Hrvatima još uvijek nekažnjen
Prošlo je 26 godina od još jednog nekažnjenog zločina bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima u Srednjoj Bosni. Tijekom ratnih sukoba između Armije RBiH i HVO-a, 9. siječnja 1994. godine, u Buhinim Kućama ubijeno je 27 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti.
Pripadnici odreda ‘El Mudžahid’ (iz sastava 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH) i specijalci MUP-a “RBIH” ubili su 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza. Ranjeno ih je 35 , nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene. Među ubijenim bilo je i djece. Najmlađa žrtva bio je Danijel Grbavac koji je u dobi od dvije godine ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima pokošena majka.
Taj 9. siječnja 1994. godine pripada jednim od najtežih dana u obrani već 316 dana opkoljenog i blokiranog Viteza i Lašvanske doline jer je upadom u Buhine Kuće presječena komunikacija odnosno žila kucavica, Vitez – Busovača. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i slomiti ionako tešku obranu na tom području. Na sreću, to se nije dogodilo jer je HVO uspio sloboditi Buhine Kuće i Zavrtaljku i vratiti pod kontrolu prometnicu Vitez – Busovača.
Unatoč informacijama i iskazima preživjelih kako je u pokolju u zaseoku Buhine Kuće, 9. siječnja 1994. godine, sudjelovala i jedinica za posebne namjene MUP-a “RBiH” nikome nikad nije suđeno za ovaj zločin. Uz ovu postrojbu, Hrvati Srednje Bosne smatraju jednim od glavnih krivaca za zločine u tom dijelu BiH Džemala Merdana, zamjenika zapovjednika 3. korpusa 7. muslimanske brigade “AR BiH”, poznatog i po pokolju u Križančevu Selu. Umjesto na optuženičkoj klipi, Merdan je bio svjedok u haškom postupku protiv Darija Kordića, piše direktno.hr.
Svjedoci
“Ovaj iskaz dajem dobrovoljno s nakanom da ljudi koji nam mogu pomoći ne oklijevaju. Potpisati se ne znam lijevom rukom, a desna ruka mi je pogođena i boli me…” Na ovaj način svoj iskaz je započela dvanaestogodišnja djevojčica, Hrvatica iz sela Šantići, zaselak Buhine kuće, a koja se sada (18.01.1994.) nalazi u franjevačkoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj.
Djevojčica navodi podatke: o ranom jutarnjem oružanom napadu pripadnika Armije BiH na Hrvate zaselka Buhine Kuće; o odvođenju dvojice civila: Dragana Vidovića i Mirka Vidovića zvanog “Pitalo” za koje se više ništa ne zna; o pogibiji Ankice Vidović (rođene 1951.) u koju je jedan pripadnik Armije BiH, s crvenom beretkom (francuska kapa) i žutom trakom na ramenu, s udaljenosti od cca 2 m ispalio jedan ili dva metka, a potom pucao i u svjedokinju i pogodio je u desnu ruku; o pucnjavi i kricima koje je čula; o zapaljenim kućama; o skupini pripadnika Armije BiH na koju je natrčala i koji su govorili da je treba ubiti, ali je jedan vojnik iz te skupine rekao da je puste jer je ionako ranjena; o bombi koju su pripadnici Armije BiH ubacili u obiteljsku kuću Anđe Buha.
Drugi svjedok u svom pisanom iskazu navodi podatak da su tog dana pripadnici Armije BiH izvršili oružani pješački napad na civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti sela Šantići zaselka Buhine Kuće. Pripadnici Armije BiH su tijekom napada u obiteljske kuće Hrvata ubacivali eksplozivne naprave, a potom ulazili unutra. Iz kuća su izvodili Hrvate, od kojih su neke puštali da idu u pravcu Viteza (Dragutina Buhića i svjedokovu sestru), dok su neke ubijali bez obzira što se radilo o ženama ili djeci. Svjedok je očevidac smrti Ankice Grbavac koju su pripadnici Armije BiH ubili iz automatske puške (rafalnom paljbom) i njenog sina Danijela Grbavca (dijete staro godinu dana) koji je pogođen metkom iz pješačkog naoružanja. Mali Daniel je ubijen dok ga je svjedok nosio u naručju u nakani da izbjegne prema Vitezu. Svjedok tvrdi da je za vrijeme svojeg spašavanja u dvorištu jedne kuće vidio tijelo ubijene Ankice Vidović koja je ležala na lijevom boku, te tijela još triju ubijenih žena koje nije mogao prepoznati s obzirom da su lica ubijenih žena ležala okrenuta prema zemlji. U tom masakru je jedna osoba prerezana motorkom, objavljeno je na facebook stranici Hrvatsko vijeće obrane – HVO.
Radioposusje.ba
