Clinton ili Trump: Amerikanci danas biraju novog predsjednika

Amerikanci, naime, predsjednika biraju glasujući na golemom geografskom području podijeljenom u četiri vremenske zone i birališta se ne zatvaraju u identično vrijeme na nacionalnoj razini nego od istoka polako prema zapadu.

Amerikanci će utorak popodne po srednjoeuropskom vremenu početi izlaziti na birališta na kojima će odlučiti tko će biti novi predsjednik Sjedinjenih Država, kako će izgledati novi saziv Kongresa i izjasniti se o nizu lokalnih inicijativa.

Najviše pozornosti, ne samo Amerikanaca nego i cijeloga svijeta, upereno je u predsjedničku utrku demokratske kandidatkinje Hillary Clinton i republikanca Donalda Trumpa.

Po posljednjim anketama Hillary Clinton ima nekoliko postotaka prednosti na nacionalnoj razini, ali taj podatak zapravo i nije presudan. O novome stanaru Bijele kuće odlučivat će se u nekoliko ključnih saveznih država, tzv. ‘klackalica’ ili “swing states”, koje nisu čvrsto ni demokratske niti republikanske nego su sklone od izbora do izbora mijenjati stranu.

Iako Sjedinjene Države za sebe kažu da su najrazvijenija svjetska demokracija, narod svog predsjednika ne bira izravno. Umjesto toga ustav propisuje da svaka od 50 saveznih država bira ‘izbornike’ koji će zapravo izabrati predsjednika. To tijelo zove se izborni kolegij ili elektorski koledž.

Svaka država u izborni kolegij delegira onoliko izbornika koliko joj pripada razmjerno broju stanovnika. Izbornika je ukupno 538, što je broj koji odgovara broju kongresnika i senatora u američkom parlamentu.

Kalifornija je najmnogoljudnija američka država i ima najviše elektora (55), a slijede je Teksas (38) te New York i Florida (po 29).

Na drugom kraju spektra slabo naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.

Na izborima pobjeđuje onaj kandidat koji osvoji 270 elektora, apsolutnu većinu od 538.

Uz dvije iznimke, u saveznim državama vlada načelo “pobjednik nosi sve” – kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, makar i najmanjom mogućom razlikom osvaja sve njezine elektore. Iznimke su Nebraska i Maine koji izbornike dijele razmjerno broju osvojenih glasova.

I demokrati i republikanci imaju savezne države koje su im tradicionalna čvrsta uporišta i koje praktički ne mogu izgubiti. Izborni rezultati tamo se znaju unaprijed.

Neizvjesnost se stoga svodi na tucet ‘klackalica’ (swing states), država koje od izbora do izbora mijenjaju stranu.

Što više neizvjesna država ima izbornika to je za kandidate važnija pa ne čudi što su Trump i Clinton svako malo posjećivali Floridu (29 glasova), Pennsylvaniju (20), Ohio (18) ili Sjevernu Karolinu (15).

To je posebno bilo vidljivo u zadnjim danima kampanje kada je oboje kandidata doslovno ‘letjelo’ iz jedne države u drugu i održavalo skupove u nekoliko njih u jednom danu.

Teoretski, kandidati mogu doći do Bijele kuće ako osvoje dovoljno ‘malih država’ poput Nevade, Iowe ili New Hampshirea i usput preotmu neku od velikih suparničkih država.

Analitičari stoga procjenjuju izglede kandidata igrajući se brojnim kombinacijama – dodaju Ohio, oduzmu Iowu, prebace demokratsku državu na republikansku stranu i obrnuto.

Ali unatoč svim varijacijama mnogi vjeruju da je Florida, najveća ‘swing’ država, ključ izborne pobjede, a posebno za republikanskog kandidata koji bez Sunčane Države teško može do predsjedničkog mandata.

vecernji.ba