Danas je blagdan svete Lucije: Znate li zašto sijemo pšenicu?

U narodu se sveta Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih te općenito onih koji su oboljeli od bolesti očiju, kod grlobolje i krvarenja. Zaštitnica je i pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača i drugih.

U njezinom rodnom gradu Sirakuzi u Italiji nalazi se poznata bazilika svete Lucije u koju svake godine hodočaste vjernici.

Neki i danas drže do običaja da se od sv. Lucije prati vrijeme preostalih 12 dana do Božića, a svaki dan predstavlja redom mjesece u godini. Vjeruju da će, kakvo je vrijeme tog dana, tako biti i taj cijeli mjesec.

Svi znaju taj blagdan kao dan na koji se sije pšenica kako bi se na Božić stavila ispod jelke ili krasila stol. Pšenica se kod nas često veže trakicom s hrvatskom trobojnicom, a neki u sredini pšenice ostavljaju udubinu u koju stave čašicu za rakiju sa svijećom. Ta svijeća se pali od Badnjaka do sveta Tri kralja dok obitelj moli.

Više je načina sijanja pšenice, a najčešći je klasični. Pšenicu stavite u malo vode preko noći kako bi nabubrila te kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana stavlja se u posudicu sa zemljom, raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini. Posudu treba staviti na toplo mjesto s puno svjetla kako bi klijanje bilo uspješnije.

Božićna pšenica se sije jer je ona simbol obnove života i plodnosti. Prema narodnom vjerovanju, o izgledu iznikle pšenice, gustoći te boji, ovisi hoće li žetva iduće godine biti dobra ili ne.

Inače, o svetoj Luciji poznate su dvije legende. Prva govori o tome kako je Lucija bila djevica koja je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je zbog toga htio poslati u javnu kuću. To je odbila pa je mučena na lomači. Kada je primijetio da joj to nije naudilo, krvnik joj je grlo probo mačem.

Prema drugoj, sama si je iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu pa joj je Majka Božja zauzvrat dala najljepše oči. Umjetnici je zato prikazuju kao iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, svjetiljci i očima koje drži na pladnju.

Na dan sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 papirića s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić bacao u vatru, a vjerovalo je da će se djevojka udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na papiriću.