Danas je njihov dan…

Danas je njihov dan…

Pogledajmo ih s poštovanjem kojeg odavno nema.
Danas će ponosno koračati kroz svoj grad, dok su im misli odlutale u prošlost… Tamo daleko u 90-te.
Danas će nositi zastave, a u sebi plakati.
Koliko prijatelja je ostalo u 90-tim..
Koliko toga su izgubili tog dana.
Jedna sijeda kosa broji prijatelje. Donio je cvijeće kraj spomenika. Svašta bi rekao, ali nema kome.
U posljednje vrijeme ih sve manje ljudi razumije. I onih najbliži. Daju krivnju godinama.
Danas će ponosno prošetati kroz grad, a u sebi će vikati.
Neki novi klinci ih gledaju sa milijun pitanja u glavi.
Radije šute.
Pokušavaju shvatit zašto se ocu i stricu diže tlak na Cecu i slicne cece subotom.
Danas će ponosno pjevati himnu države koju ljube jedino. A sve manje zaslužuje.
Zapalit će svijeću za školskog kolegu. A bio je tako mlad. I dobar..
Danas je mogao imati dijete maturanta i sina pred ženidbu.
Danas je trebao biti tu i piti pivo s njima.
Da rata nije bilo sad bi pričali o Dinamu i Hajduku, o politici i naručili brzinsku rakiju.
Kužiš..
Eh živote pomislit će dok neki ljudi – pričaju o ratu kojeg nisu vidjeli.
Nitko ne zna što znači gledati krvavog prijatelja na rukama.
Nitko ne zna koliko je težak pogled njegove matere i oca kada su im javili pred vratima.
Nitko ne zna.
Kako će onda i razumijet’.
U posljednje vrijeme heroji su sve više sijedi i sve manje shvaćeni..
Danas će prošetati kroz grad…
Budimo ponosni što ih imamo.
Thompson svira u pozadini.
Heroji se čuvaju u srcu.

Josipa Milas