HODOČAŠĆE NAŠE ŽUPE: Krakow – Budimpešta – Wadowice – Chestochowa – Bratislava

19. lipnja 2017. godine – Posušje – Zagreb – Budimpešta

Nas 53, pod duhovnim vodstvom fra Mladena Vukšića, s našim vozačima Ljubom i Daliborom u ranojutarnjim satima uputili smo se na hodočasnički put prema Poljskoj. Vožnja preko Zagreba, Čakovca, Goričana…U Zagrebu nas je dočekao gospodin Slavo Mandurić, vodič ovog putovanja. Dobro raspoloženi stižemo oko 15,00 u Budimpeštu, naše prvo odredište.

U Budimpešti dočekao nas je vodič Igor koji nam je pričao o povijesti i znamenitostima ovog prekrasnog grada. Slijedilo je razgledavanje grada. Budim i Pešta, dva grada spojena u jednu cjelinu. Jedan na uzbrdici, a drugi u nizini. S Budima se pruža prekrasan kraljevski pogled na Peštu, Dunav i brojne gradske mostove od kojih je svakako najstariji, a i najljepši Lančani most. U blizini Budimskog dvorca nalazi se Matijaševa crkva, a pravi naziv crkve je crkva Naše Gospe. U 17,00 slavili smo svetu Misu u crkvi Naše Gospe.

Nakon sv. Mise nastavili smo razgledavanje grada, a tu je svakako i Ribarska tvrđava, prekrasan kompleks sa sedam bijelih tornjeva koji simboliziraju sedam plemena koji su osnovali mađarsku naciju i državu. Sama građevina djeluje pomalo bajkovito i nestvarno. S tog mjesta najbolje se vidi panorama grada te zgrada obližnjeg Parlamenta – najpoznatijeg simbola Budimpešte. U Pešti se nalaze i brojni religijski hramovi, kulturne institucije, prekrasna katedrala sv. Stjepana u kojoj se čuva mumificirana desna ruka mađarskog kralja koji ih je obratio na kršćanstvo, zatim nezaobilazni Trg heroja – mjesto sagrađeno u čast tisuću godina postojanja mađarske države. Trgom dominira Milenijski spomenik, a u sklopu se nalaze kipovi sedam plemenskih vođa i mnoge druge povijesne ličnosti.
Pod dojmovima „Kraljice Dunava“ odlazimo u Hotel.

20. lipnja 2017. godine – vožnja preko Slovačke – Krakow (Wieliczka)

Nakon doručka, puni dojmova od prethodnog dana, nastavljamo put preko Slovačke prema Krakowu. Nestrpljivi smo u iščekivanju, ali nas prekrasni Slovački krajolici ostavljaju daha. Krajolik se iz ravne Mađarske mijenja u brdovite Tatre. Priroda je sve privlačnija, a mi se polako približavamo svome cilju – poznatom rudniku soli Wieliczka.

Ovaj čudesni rudnik uvršten je na UNESCO-V popis Svjetske kulturne baštine 1978. Godine. Prema poljskoj legendi za otkriće rudnika u 13. st. zaslužna je kraljica Kinga, kći hrvatsko-ugarskog kralja Bele I. Rudnik doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. Za turiste dostupan je obilazak oko 3 km. Spustili smo se niz dugačko drveno stubište, 378 stuba, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero na dubini od 135 metara.

U rudniku soli, u jednoj malenoj prekrasnoj kapelici slavili smo i sv. Misu i sjetili se svih tih ljudi koji su to sve uradili. Zasigurno najveličanstvenija dvorana u cijelom kompleksu je katedrala sv. Kinge u čijoj se pozadini nalazi i kip pape Ivana Pavla II. koji je u svojim mlađim danima posjećivao rudnik. Svaki milimetar ovog zdanja uklesan je ljudskom rukom, apsolutno svaka ilustracija, kip, pa čak i ogromni lusteri izrađeni od kristala soli. Za povratak na površinu, na našu veliku radost postoje dizala.

21. lipnja 2017. godine – Krakow – Svetište sv. Ivana Pavla II. – Svetište Milosrdnog Isusa – Krakow

Poslije doručka slijedi put prema svetištu sv. Ivana Pavla II. Osam godina nakon smrti Ivana Pavla II. u Krakowu je dovršeno svetište posvećeno Papi. Odmah na ulazu u svetište dočekao nas je veliki kip sv. Ivana Pavla II. koji kao da nas je čekao i onako blaženo nam se smiješio ispred tog kipa.
Glavna crkva i muzej prostire se na više od 13000 četvornih metara. Unutrašnjošću osmerokutne glavne crkve dominira beton. Mozaike glavnog oltara i na bočnim zidovima izradio je slovenski umjetnik isusovac Marko Ivan Rupnik.

Inicijativu za izgradnju centra 2006. Pokrenuo je krakowski kardinal Stanislav Dziwisz, bivši osobni tajnik pape Ivana Pavla II. Crkva čuva relikvije Ivana Pavla II.
Puni dojmova idemo do svetišta Božanskog milosrđa koje se nalazi u blizini. U ovom svetištu Božanskog milosrđa u središtu je grob sv. Faustine i slika Božjeg milosrđa, tj. Slika Milosrdnog Isusa iz 1943. U sklopu svetišta nalazi se i samostan sestara „Naša Gospa od milosrđa“ u kojem je jedno vrijeme živjela i 1938. umrla je sv. Faustina. Papa Ivan Pavao II. je 2002. Blagoslovio baziliku Božjeg milosrđa te posvetio cijeli svijet Božjem milosrđu.

Posebno ozračje molitve, mira i Božje blizine vlada u kapelici gdje slavimo svetu Misu, a zrakom lebde naše molitve: „Budi milosrdan nama i cijelome svijetu!“ Isus se često ukazivao sv. Faustini i uputio poruku svoga milosrđa čovječanstvu. Njegova je ljubav i milosrđe izvor za nas ljude. Oduševljeni ovim svetištem i duhovnošću krenuli smo dalje u Krakow.
Slijedi obilazak Krakowa. Na brežuljku Wawelu nalazi se krakowska katedrala i kraljevski dvorac. Katedrala sv. Stanislava smatra se poljskim nacionalnim svetištem i u njoj su pokopani poljski kraljevi i mnogi ugledni Poljaci. Dvorac je sagradio kralj Kazimir III. Veliki u gotičkom stilu i ima vrlo važnu ulogu u poljskoj povijesti.

Gradske srednjovjekovne zidine, duljine tri kilometra, imale su 46 tornjeva i sedam gradskih vrata. One su u 19. st. srušene i njihov jarak je zatrpan kako bi se napravio najpoznatiji gradski park Planty. Sačuvana su i gotička gradska vrata Barbakan, a značajan je i povijesni židovski dio grada. Glavni trg – Rynek Glowny – najveći je trg u Europi koji potječe iz srednjeg vijeka. Na njemu je znamenita gotička Bazilika sv. Marije s poznatim oltarom. Cijeli trg je okružen kućama u nizu i bogatim rezidencijama, a u sredini je jedna od najvećih znamenitosti trga, renesansna cehovska građevina Sukrennice. I zasigurno ovaj grad se s razlogom naziva „kraljevski grad.“
Prepuni dojmova sa svetišta i samog Krakowa, puni milosti vraćamo se u hotel.

22. lipnja 2017. godine – Gospino svetište Jasna Gora – Chestochowa

Poslije doručka odlazak u veličanstveno svetište, najveće Gospino svetište u Poljskoj – Jasna Gora koja se nalazi u gradu Chestochwi. Samim svetištem upravljaju Pavlini, red sv. Pavla Pustinjaka. Chestohowa i u njoj Jasna Gora srce je poljskog naroda. U središte je središte, srce, kapela u kojoj se nalazi lijepi, čudotvorni, a pomalo tužan lik Gospe Chestohowske – Čarne Madone (Crne Gospe), kraljice Poljaka, za koju se vjeruje da je nastala još u vremenu apostola. Legenda o toj ikoni koja pokazuje Isusa i Mariju govori da ju je naslikao sv. Luka na dasci stola koju je sam Isus napravio te da ju je spasila sv. Helena i donijela u Carigrad u 4. st., kasnije je donesena u Chestohowu, da bi 1430. Za tu sliku izgrađena velika gotička katedrala.

Posebno za nas je bilo doživjeti susret sa majkom Božjom Čehostovskom i u pokrajnoj kapeli imali smo svetu Misu. Izmolili smo i križni put. Poslije smo imali zajednički ručak i slobodno vrijeme u kojemu smo se mogli posvetiti svojim osobnim molitvama i razgledavanju uistinu bogatog svetišta.

23. lipnja 2017. godine – napuštanje hotela – Kalvarija Zebrzydovska – Wadowice

Poslije doručka napuštanje hotela i odlazak do Kalvarije Zebrzydovske. Svetište Kalvarija je izgrađeno u 17. st. u duhu protureformacije koja je poticala izgradnju „Kalvarija“ u katoličkoj Europi. Kalvarija je dizajnirana prema karti Jeruzalema iz 1584. godine, a u 1999. upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine.

I na kraju, ono što nas je sve jako zanimalo, Wadowice – rodno mjesto Ivana Pavla II. Sveti Ivan Pavao II. rodio se u Wadowicama u Poljskoj, 18. svibnja 1920., a umro u Vatikanu 2. travnja 2005. Rođen kao Karol Jozef Wojtyla, bio je 264. nasljednik apostola Petra, izabran za papu 16. Listopada 1978.
Ivan Pavao II. jedan je od velikih državnika 20. st. i duhovni aktivist planetarnog utjecaja. Njegov dugogodišnji pontifikat karakteriziraju sljedeće značajke:

jedan je od najmlađih papa u novije doba,
njegov pontifikat je među najduljima,
prvi papa koji nije bio Talijan nakon više stoljeća,
prvi papa nakon više stoljeća iz jednog slavenskoga naroda
Također, osobna toplina, neposrednost i prirodna karizma Ivana Pavla II. izuzetno su snažno djelovali preko svih medija šireći njegove poruke po cijeloj planeti Zemlji. Tijekom cijelog pontifikata zalagao se za mir, za pravo svakoga naroda na svoju državu, samostalnost i nezavisnost. Papa Benedikt XVI. Proglasio je 1. svibnja 2011. Ivan Pavla II. blaženim, a papa Franjo, 27. travnja 2014. proglasio ga svetim.

Među prvim riječima koje je sveti papa Ivan Pavao II. uputio vjernicima bile su: „Ne bojte se!“ Privlačan
je taj navještaj koji ne dopušta da strah zaustavi ljubav i dobro.

Wadowice – rodno mjesto Ivana Pavla II. – mjesto u kojemu nas je sve podsjećalo na jednog nesumnjivo najvećeg čovjeka 20. st. glavni trg, njegov kip pred župnom crkvom, krstionica, muzej posvećen njegovom životu, apsolutno sve govori o njemu. Naravno, neizostavne su bile i kremšnite koje je volio, a i nama su bile ukusne toliko da smo i za put ponijeli koju. I s ovim svetištem, punim dojmova polako napuštamo Poljsku i polazimo za Bratislavu.

24. lipnja 2017. godine – Bratislava – Zagreb – Posušje

Poslije doručka slijedi razgledavanje Bratislave, gdje nas je čekao neumorni vodič gosp. Mladen koji nas je upoznao s najvažnijim znamenitostima u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke. Kratko smo posjetili Stari grad iznad Dunava i doživjeli nezaboravnu sliku pogleda na Dunav, katedralu sv. Martina, mjesto krunjenja ugarskih kraljeva i kraljica. Centar grada, trg, Rolandova fontana, Stara vjećnica, razni spomenici, zgrada opere i baleta samo su dio Bratislave kojeg smo vidjeli.
I, naravno, kao i svaki dan, i ovdje smo slavili svetu Misu kod fratara.

Vrijeme je prolazilo, pomalo smo osjećali i umor, a i želju za našom Hercegovinom pa smo se oko 13,00 sati uputili autocestom pored Beča, Graza, Maribora i Zagreba. Dok smo se vozili, puni milosti, mira, Božjeg blagoslova bilo je pjesme, a i riječi zahvale. Zahvale su upućene:

dragom Bogu na hodočašću, na zajedništvu, jako lijepom vremenu ( i onoj nenadanoj kiši – posebnom blagoslovu)
našem Slavi Manduriću na izvanrednoj organizaciji i nesebičnom davanju u svakom trenutku
i naravno našem fra Mladenu na inicijativi, brizi, strpljivosti i duhovnom vodstvu
U ranim jutarnjim satima svi zadovoljni, sretni, ispunjeni božanskim milosrđem stigli svojim domovima.
I na kraju, ovo naše hodočašće u Poljsku neka nam bude uvijek u sjećanju, ta vjera Poljskog naroda koja je toliko čvrsta i nepokolebljiva, prelijepe slike mnogih poljskih gradova, čistoća, urednost, ljubaznost, mnogo cvijeća daju im posebnu privlačnost. U našim srcima ovih par nezaboravnih dana zauvijek će biti urezan, a zajedničke uspomene će nas uvijek povezivati. Divno je bilo upoznati sve vas i podijeliti s vama sve lijepe trenutke.
Što na kraju kazati?

Bi li ponovili ovo sve? DA!

Je li bilo fizički naporno? DA, ali naspram onoga što smo dobili – to je NIŠTA!

zupa-posusje.com/Anđa Pavković