HPD Pločno u posjetu NP Sjeverni Velebit
Nacionalni park Sjeverni Velebit, zasigurno je najvrjedniji dio Velebita, zbog jedinstvenog krajolika i bogatstva biljnog i životinjskog svijeta.
On zauzima površinu od 109 četvornih kilometara, i u njemu se nalazi niz atrakcija, kao krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, botanički vrt i duboka Lukina jama. Usprkos surovoj i teško dostupnoj gorskoj kamenoj divljini, kroz Rožanske kukove, majstorski je izgrađena , nadaleko poznata Premužićeva staza. Ime je dobila prema šumarskom inženjeru Anti Premužiću, koji ju je tridesetih godina prošlog stoljeća, točnije od 1930 do 1933, projektirao i gradio. Kasnije, njemu u čast, planinari su je prozvali njegovim imenom. Ova se staza smatra najljepšom pješačkom stazom u Hrvatskoj, a poznata je i po tome što i onima sa skromnijom fizičkom spremom omogućuje bezopasno kretanje rubom gorostasnih stijena i strmoglavih provalija. S nje se pružaju prekrasni vidici prema moru i kvarnerskim otocima.
Znatiželja je povukla i nas, članove HPD-a Pločno, da posjetimo Sjeverni Velebit i uvjerimo se u ono što smo do sada gledali na TV-u, čitali u knjigama, na internetu i sl. Dogovor je brzo pao i nas 20-ak članova, odlučilo se na ovaj put.
Polazak je bio dogovoren u petak 29.05. u 13h. Skupljamo se ispred prostorija društva, ukrcavamo stvari u bus i krećemo na put dug 6-7 sati, naravno uz nekoliko stajanja i odmaranja. Najdužu pauzu pravimo na Odmaralištu Krka, gdje uz piće uživamo u pogledu na Prokljansko jezero, velebni most, rijeku Krku i posebno grad Skradin.
Negdje oko 8 sati, stižemo do planinarske kuće Alan, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1340 m. Nakon pozdrava sa domaćinom, i raspremanja u spavaonicama, poslužena nam je večera. Poslije večere, zbog ostalih gostiju i pravila kuće, u 22 sata svi smo morali ići na spavanje.
Zato, slijedećeg jutra, u subotu, svi su bili na nogama već u pola 7. Nakon kave i doručka, brzo se spremamo, uzimamo opremu i već u 8 sati svi su bili spremni za polazak. I napokon krećemo. Nas 18 krenulo je na ovu rutu. Ukupna dužina staze je 57 kilometara a kroz Sjeverni Velebit prolazi 16 kilometara staze. Staza je rađena od kamena – suhozid, i provodi nas kroz najsurovije dijelove Sjevernog Velebita a na dužini od 16 km, svlada se visinska razlika od svega 300m.
Staza nema teških uspona pa je pogodna za laganu šetnju i uživanje u prekrasnoj netaknutoj prirodi. Cijelim putem, među nama su se mogli čuti komentari kako je staza pravo remek djelo graditeljstva, a kako smo više odmicali i dolazili do sve surovitijih dijelova planine, sve više smo se uvjeravali u to. Na nekim dijelovima, staza je stvarno fascinantna i čovjek se zapita kako je moguće to bilo radit bez mehanizacije.
Nakon sat i pol hoda, dolazimo do odvojka za Seravski vrh (1629 mnv), gdje jedan dio ekipe odlazi na vrh dok drugi uzimaju predah. Od odvojka za Seravski vrh do vrha je još oko 10 minuta uspona. Nakon što se dio ekipe vratio, uzimamo kraću pauzu i nastavljamo dalje. Najveći dio puta prolazi kroz gustu bukovu šumu, tako da je unatoč jakom suncu, putovanje bilo olakšano.
Negdje nakon 3 – 3 i pol sata hoda, dolazimo do kamene stijene – vrha Crikvena (1641 m). Veliki propust bio bi da se dio nas nije popeo kroz stijenu na vrh Crikvena, jer je na vrhu, koji je samo 4-5 minuta udaljen od staze, nagrada – lijep vidik na cjelokupne Rožanske kukove i na more.
Staza dalje vodi do Rossijeve kolibe (1580 mnv)– planinarskog skloništa izgrađenog 1929.godine. Nalazi se u srcu Rožanskih kukova, neposredno ispod stijene Pasarićeva kuka. Nazvano po istraživaču velebitske flore Ljudevitu Rossiju. Uz kuću je cisterna s vodom koja nažalost nije za piće.
Tu uzimamo malo duži predah i nastavljamo dalje. Negdje oko 2 – 2 i pol sata od Rossijeve kolibe stižemo na kraj Premužićeve staze i okrećemo se prema vrhu Veliki Zavižan (1676 mnv). Nakon pola sata stižemo na vrh, fotografiramo se i neko vrijeme uživamo u prekrasnom pogledu prema ostalim vrhovima , moru i otocima. Veliki Zavižan je krševit, klekovinom obrasli vrh. Vraćamo se u podnožje i odlazimo u planinarski dom Zavižan (1594 mnv) koji je smješten na padinama obližnjeg vrha Vučjaka (1644 mnv). Ukupna dužine ove dionice duga je oko 19 kilometara i vremenski oko 7 – 8 sati. Napokon stižemo do doma na zasluženi odmor. Nakon pozdrava sa ljubaznim domaćinom, raspremamo se, osvježavamo i uz kavu i pivo razmjenjujemo dojmove. Oko 8sati poslužen nam je ukusni grah, nakon kojeg se nastavilo naše druženje do pola noći.
Naš domaćin u domu bio je legendarni Ante Vukušić,koji je uz to što je domar, i voditelj je meteorološke postaje Zavižan, koji taj posao obavlja već 42 godine.
U nedjelju jutro ustajemo se dosta rano, jer nas čeka još jedan zanimljiv dan. Pakujemo stvari u bus i nakon jutarnje kave, pozdravljamo se sa domaćinom i krećemo. Sa Zavižana se spuštamo u Senj, odakle odlazimo u mjesto Plaški. Razlog našeg posjeta Plaškom je fra Šimun Romić, koji je nekada bio na službi u Posušju a jedno vrijeme i župnik u Rakitnu. U Plaški stižemo oko 11 sati i sjedamo u obližnji kafić na piće. U 12 sati fra Šime je služio Svetu misu a ujedno je bila i Prva Sveta Pričest u župi za 12 malih mještana. Prisustvovali smo ovom svečanom činu, nakon čega nas je fra Šime primio u župnoj kući i počastio pršutom i vinom. Poslije ručka fra Šime nas vodi u susjednu općinu Saborsko, u kojoj je također u službi. Tu razgledavamo obnovljenu crkvu i župni stan. Poslije razgledavanja u Saborskom, odlazimo sa fra Šimom do 15-ak kilometara udaljenih Plitvičkih jezera.
U Nacionalnom parku Plitvička Jezera boravimo oko 2 sata, a o fenomenu i ljepotama ovoga mjesto, suvišno je uopće pokušavati naći riječi da se opišu te ljepote jer Plitvička jezera se smatraju jednim od najljepših čuda prirode u svijetu. Nakon obilaska Plitvica, pozdravljamo se sa fra Šimom, zahvaljujemo se na gostoprimstvu i odlazimo kući. Nakon 5-6 sati vožnje dolazimo u Posušje. Pomalo umorni od puta, ali puni dojmova i ponosa na još jedan dobro organiziran izlet i ugodno proveden vikend.
Tekst: Stipe Crnogorac/foto:HPD Pločno
