Književnik Ivica Karamatić održao još jedno povijesno-dokumentarno predavanje

Jučer je književnik i publicist Ivica Karamatić održao još jedno u nizu povijesno-dokumentarno, zanimljivo predavanje naziva „ Osamdeseta obljetnica atentata na velikosrpskog tiranina- jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića“.

Uvodno govoreći o međunarodnim okolnostima što su polučile službeni pohod kralja Aleksandra Francuskoj, predavač Karamatić je podvukao da je kraljev pohod Francuskoj imao dva cilja: usuglasiti s Francuskom važna međunarodna stajališta u onodobno bitno promijenjenim međunarodnim okolnostima zbog dolaska nacista na vlast u Njemačkoj, te dobiti od Francuske novčanu pomoć.

Atentat na kralja Karađorđevića

Kao glavni uzrok atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića, koji se dogodio 9. listopada 1934. u Marseilleu, isključivo u ustaškoj organizaciji jer nema čvrstih dokaza da su u atentat bile umiješane obavještajne tajne službe Italije, Mađarske ili Njemačke, predavač je apostrofirao iznimno težak položaj hrvatskog naroda u Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji. Za rečeno je naveo niz dokaza: od bezprizorne pljačke do ubijanja brojnih hrvatski seljaka, pokolja u beogradskoj Skupštini 1928. izvedena nad prvacima Hrvatske seljačke stranke kada je smrtno ranjen Stjepan Radić, uvedbe osobne kraljeve diktature 1929. kojom su dokinuta sva hrvatska politička i nacionalna prava, politički atentati na Ivana Kozarčanina, Milana Šufflaya, Milu Budaka, Josipa Predavca, Ivu Pilara i još na oko 400 uglednih hrvatskih domoljuba i niz drugih vidova otvorenog tlačenja hrvatskog naroda. Glavne vođe i organizatori atentata bili su dr. Ante Pavelić, Eugen Dido Kvaternik i dopukovnik Ivan Perčević. Pripreme za atentat vršene su na vojnom vježbalištu Janka Pusti u Mađarskoj. Atentatori su bili podijeljeni na dvije skupine: marseillsku i parišku. Marseillsku skupinu su činili Veličko Kerin, pripadnik VMRO-a, makedonski nacionalist koji se dragovoljno javio za izvedbu atentata i član ustaške organizacije Mijo Kralj.

Pariška skupina atentatora

Parišku skupinu atentatora su činili Zvonimir Pospišil i Ivan Rajić. Na području Francuske u organizaciji atentata još su sudjelovali Eugen Dido Kvaternik, Stana Godina („Lijepa Plavka“) i njezin suprug Ante Godina. U poslijepodnevnim satima rečenog 9. listopada u Marseilleu atentat na kralja Aleksandra je izveo Veličko Kerin. Osim što je ubio kralja, smrtno je ranio francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua. Četiri sata poslije izvedenog atentata, ranjeni atentator je umro. Poslije atentata, francuska policija je pokrenula temeljitu istragu i potragu za osobama umiješanim u atentat. „Lijepu Plavku“, njezina supruga i Kvaternika nisu uspjeli, za razliku od drugih zavjerenika, uhititi na području Francuske. Francuski sud je uhićene Kralja, Pospišila i Rajića osudio na doživotnu robiju, a u nenazočnosti Pavelića, Kvaternika i Perčevića na smrtne kazne. Na kraljevskom tronu u Jugoslaviji ubijenog Aleksandra nije mogao zamijeniti njegov maloljetni sin Petar, pa je do sloma Kraljevine Jugoslavije tom velikosrpskom kvazidržavom vladalo kraljevsko namjesništvo na čelu s knezom Pavlom Karađorđevićem. Atentat u Marseilleu međutim nije poboljšao položaj hrvatskog naroda, čak i poslije uspostave Banovine Hrvatske. Srpski oružnici i žandari nastavili su ubijati Hrvate, primjerice, u okolici Slavonskog Broda u veljači 1935., kod Gospića u svibnju 1935., kod Velike Gorice u svibnju iste godine, u Krstaticama kod Imotskog u lipnju 1935., u Senju u svibnju 1937., te u studenom 1938. u Primoštenu.