Mlada misa Fra Ivana Crnogorca
„Zahvalan Bogu na daru poziva, roditeljima na daru života te Franjevačkoj zajednici i svima Vama koji ste me molitvama i ljubavlju pratili na ovome Putu“ fra Ivan Crnogorac nas ovim riječima poziva na slavlje njegove Mlade mise. Veliki dan za zajednicu vjernika je u nedjelju 23. srpnja u 11 sati u župi Bezgriješnog začeća BDM u Posušju.
U četvrtak, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, na svečanom misnom slavlju u 11 sati biskup mons. Petar Palić u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve predvodio je Euharistiju na kojoj je zaredio šest novih svećenika, a među njima i našega fra Ivana Crnogorca koji će ove nedjelje u svojoj rodnoj župi proslaviti Mladu misu.
Fra Ivan dolazi iz mnogobrojne obitelji Biljane i Ivice Crnogorca i drugo je dijete u obitelji Crnogorac. Rođen je 7. ožujka 1997. godine. Njegov najstariji brat je također svećenik, fra Tomislav Crnogorac i upravo će on propovijedati pod svečanim svetim misnim slavljem ove nedjelje u Posušju.
Poziv u svećenstvo – uzor u bratu Tomislavu
Poziv u svećenike, kako nam je kazao fra Ivan nije bio jedan ključni trenutak, bio je to jedan cijeli period. „Od samog djetinjstva je krenulo. Bio sam u ministrantima, moja kuća je odmah pored crkve u Posušju, pa sam djetinjstvo proveo u crkvenom dvorištu. Družeći se s fratrima, taj mi se način života svidio. Možda presudni trenutak je bio kada je moj stariji brat otišao u sjemenište. Kada bi došao kući i pričao o svemu, ja sam prelomio da i ja želim biti svećenik“, kazao nam je fra Ivan. Reakcije bližih su bile izneneđujuće, jer neobično je da i drugi sin odlazi u svećenike. „Mama je plakala, a otac šutio. To je bila prva reakcija. No, brzo su prihvatili i dalje su bili velika podrška i na tome im od srca hvala“, kazao je fra Ivan kojemu je bilo 15 godina kada je svoje roditelje obavijestio o svojoj odluci.
Težine svladavati razgovarajući s Bogom – molitvom se njemu obratiti, a čitajući Sveto Pismo slušati Boga
„S 15 godina sam otišao u sjemenište u Visokom. Možda mi je bila lagodnija situacija jer sam već imao starijeg brata. Sjemenište mi je jako koristilo jer sam tu dobio spoznaje o radu, trudu i disciplini. Iz tog djela mi je ostalo najviše u sjećanju da se trud isplati – trudi se i rezultati će doći. Tako je bilo i kroz bogosloviju. Škola mi nije bila veći problem“, kazao nam je fra Ivan. Od težih situacija tijekom školovanja izdvaja situacije kada molitva postane rutina. „Kad se izgubi kontakt s Bogom i kada dođe rutina to bude teško. No, razgovrajući s duhovnicima, dolazi spoznaja da je Bog bez obzira kakavog sam ja raspoloženja, koncentracije, kakvih misli – uvijek prisutan i veći od moje koncentracije, misli… Mislim da je najavažnije održati taj osobni kontakt s Bogom, a to je put molitve. Ima jedna lijepa slika koja kaže da smo mi nebesa, a naše misli koje nam dolaze tijekom molitve su oblaci. S tim oblacima se ne treba izjednačavati jer oni prolaze, kao i naše misli. Treba ih pustiti i one će otići. Čovjek je svakodnevno u različitim fazama života i to utječe na molitvu. No, svaki dan se treba sjetiti Boga – a to je upravo molitva“, kazao je fra Ivan. Dodaje da razgovor s Bogom ne smije biti taj da samo mi govorimo. „Važno je čuti i Boga, a to dolazi po Svetom Pismu i čitajući Sveto Pismo“, kazao je fra Ivan.
Kao mladi svećenik, svima koji razmišljaju o ovom pozivu, onima kojima se poziv pomalo nameće, onima kojio se hrvaju s pozivom fra Ivan je kazao da se ohrabre. „Hrabrost je ključna riječ. I to vrijedi za svaki poziv i za bračni i za svećenički i za redovnički. Uvijek postoji doza nesigurnosti. Griješimo i kada se uspoređujemo s drugima. Bog poziva na različite načine. Ta manja doza nesigurnosti čak nije ni loša. Tjera nas na razmišljanje i dodatno upoznavanje sebe, prije svega na ono što Bog od nas traži“, kazao je fra Ivan.
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“
„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ je fra Ivanovo mladomisničko geslo. „Riječ je o ulomku iz Markovog poglavlja, pripada drugom dijelu. Na tim rečenicama ja sam diplomirao. Te rečenice nakon istraživanja, čitanja i pisanja o njima, neočekivano su puno na mene utjecale i promjenile me. Te rečenice su osnovni uvjeti Kristova nasljedovanja. Ovo geslo je meni promijenilo određene vidike i pomoglo mi u mom svećeničkom životu“, zaključio je fra Ivan.
Radioposusje.ba
